torsdag 18 april 2013

BISMILLAH LJEKOVITOST BUNDEVE




Boja bundeve ukazuje da je ova namirnica bogat izvor beta karotena.
Beta karoten je snažan antioksidans koji štiti organizam od utjecaja slobodnih radikala, jača imunitet i sprečava razvoj malignih tumora.
Uz njega tu su i vitamini C, E, K, B1, B2, B3, B6, folna kiselina i mineralni sastojci kalij, fosfor, kalcij i željezo.
Ljekovita svojstva bundeve već su odavno poznata u narodnoj medicini.
  • Bundeva je idealna namirnica za osobe koje pate od bolesti želuca i crijeva.
  • Pomaže kod zatvora i upale debelog crijeva.
  • Bundeva je diuretik, zbog toga se preporučuje osobama s artritisom i gihtom.
  • Bundeva štiti zdravlje očiju, jer je bogata karotenoidima. Zasitna je i siromašna kalorijama, zbog toga je idealna namirnica za mršavljenje.
  • Ova namirnica pomaže smanjiti kolesterol u krvi. Oblog od svježe naribane bundeve primjenjuje se za ublažavanje bolova od proširenih vena.
  • Žlica bundeve u medu dnevno zaštitit će vas od bolesti mokraćnog mjehura, bubrega i prostate.
  • Sjemenke bundeve bogate su kvalitetnim proteinima i mastima. Obiluju i aminokiselinama, triptofanom, glutamatom, vitaminima E i B, bakrom, manganom, kalijem, željezom, cinkom i selenom.
  • Zbog prehrambenih vlakana preporučuju se u prehrani svih skupina ljudi, bez obzira na spol i dob, da bi se održavala i osiguravala pravilna peristaltika crijeva i provodila djelotvorna detoksikacija organizma.
  • Djeluju umirujuće, antistresno, antioksidativno, a uz to snizuju kolesterol i poboljšavaju pamćenje.
  • Sjemenke dokazano pomažu kod povećane prostate i olakšavaju mokrenje..


Bundevine sjemenke


Bundeva se uzgaja ne samo zbog jestivog ploda nego i zbog sjemenki.
Sjemenke bundeve bogate su kvalitetnim proteinima i mastima. Obiluju i aminokiselinama, triptofanom, glutamatom, vitaminima E i B, bakrom, manganom, kalijem, željezom, cinkom i selenom.
Imaju visok udio kalorija, čak 559 na 100 grama.
Zato ih je preporučljivo kupiti neočišćene, tako da se zabavljate s čišćenjem i pritom ne pojedete previše.
Zbog prehrambenih vlakana preporučuju se u prehrani svih skupina ljudi, bez obzira na spol i dob, da bi se održavala i osiguravala pravilna peristaltika crijeva i provodila djelotvorna detoksikacija organizma.
Djeluju umirujuće, antistresno, antioksidativno, a uz to snizuju kolesterol i poboljšavaju pamćenje.
Možete ih jesti sirove, koristiti u pripremi namaza ili dodavati u kruh, variva, kolačiće i složence.
Sjemenke dokazano pomažu kod povećane prostate i olakšavaju mokrenje.
U Bugarskoj, Rumunjskoj, Turskoj i Ukrajini stope bolesti prostate su niske, jer tamo su bundevine sjemenke dio svakodnevne prehrane.


Bučino ulje


Od sjemenki bundeve se pravi bučino ulje - jedno od najhranjivijih vrsta ulja. Ono je odličan izvor esencijalnih masnih kiselina, antioksidanata, vitamina i sterola.
Ulje sjemenki bundeve djeluje kao diuretik, poboljšava kvalitetu spermija i zdravlje kože, jača imunitet, sprečava dijabetičku nefropatiju i uravnotežuje hormone.
Poznato je i po blagotvornom djelovanju na prostatu.
Ulje sjemenki bundeve obično se koristi u pripremi salata, ali može se dodavati u juhe i shakeove.
I sjemenke i ulje poznato su sredstvo narodne medicine za tjeranje glista i drugih crijevnih parazita.

BISMILLAH LJEKOVITOST ZOVE(BAZGE)

Najljekovitije biljke svijeta: bazga
bazgaBazga spada među najstarije i najljekovitije biljke Europe.
Postoji tridesetak vrsta unutar porodice bazgi. Najznačajnije su crna i crvena bazga.
Kod nas se najčešće koristi crna bazga - Sambucus nigra.
Bazga je tisućljećima u službi čovječanstva.
Hipokrat je znao govoriti da mu bazga može zamijeniti sve lijekove.
Kod starih naroda bazga je bila simbol rođenja i smrti, služila je za zaštitu od zlih sila.
Stari Europljani i Indijanci koristili su bazgu u liječenju upala, probavnih tegoba, žutice, ženskih bolesti i gripe.


Ljekovita svojstva bazge


Cvjetovi bazge su bogati glikozidima, taninima, flavonoidima, karotenima, rutinom i vitaminom C. Bobice bazge sadrže alkaloide, karotene, tanine, organske kiseline i vitamine A, B i C.
Pretpostavlja se da su flavonoidi koje sadrži bazga odgovorni za većinu njezinih ljekovitih svojstava. Flavonoidi su moćni antioksidansi koji štite naše stanice od oštećenja.
Zbog toga bazga se koristi u liječenju degenerativnih bolesti i kao prevencija karcinoma.
Veliki je saveznik u sprečavanju gripe i prehlade jer jača imunitet. Osim toga, bazga ima antivirusno i antimikrobno djelovanje.
Ako osjećate da ćete dobiti gripu, pojedite 4 žlice bobica bazge. Za liječenje gripe i prehlade možete koristiti i ekstrakt bazge koji možete kupiti u trgovinama zdrave hrane i biljnim ljekarnama.
Korisna je kod astme i upale dišnih puteva, jer olakšava disanje i pomaže kod iskašljavanja.
U proljeće cvijet bazge možete koristiti kao sredstvo protiv peludnih alergija.
Bazga ima i detoksikacijsko djelovanje jer pospješuje izlučivanje toksina iz limfnih žlijezdi.
Ova biljka može pomoči kod akni, čireva, konjunktivitisa i kožnog osipa.
Osim kao laksativ, djeluje i kao diuretik te doprinosi zdravlju bubrega. Koristi se u stanjima gdje je potrebno jače znojenje te liječi vodenu bolest.
Zbog tih svojih laksativnih, diuretičkih i detoksikacijskih svojstava odlična je kao pomoć u mršavljenju.
Bazga se koristi i u kremama protiv pjega i mrlja na koži. Zbog svojeg adstringentnog djelovanja čest je sastojak krema za akne.
Bazga je ljekovita biljka širokog spektra djelovanja koja može pomoći kod:
  • astme i alergije
  • akni i pjega na koži
  • gripe i prehlade
  • čišćenja organizma
  • vodene bolesti
  • oslabljenog imuniteta
  • degenerativnih bolesti
  • čireva i konjunktivitisa
  • mršavljenja
  • dijabetesa
  • probavnih tegoba


Primjena i berba


Svi dijelovi bazge su ljekoviti, no najčešće se koriste cvjetovi i bobice.
Mladi izboji i listovi beru se u travnju i svibnju. Djeluju kao diuretik, koriste se za čišćenje krvi i liječenje dijabetesa.
Cvjetovi se beru krajem svibnja, samo po sunčanom i suhom vremenu te se malo posuše na suncu. Najčešće se koriste za poticanje znojenja i liječenje bolesti dišnog sustava.
Kora s grana i stabla bazge se bere od veljače do ožujka i od listopada do studenoga. Djeluje kao laksativ, protiv vodene bolesti i kao pomoć kod mršavljenja.
U rujnu se sabiru dozrele bobice bazge. Korisne su kod avitaminoze, neuralgija, zatvora, slabosti, stresa, probavnih tegoba...
Od cvjetova bazge najčešće se priprema sirup, čaj, iscrpina, pa i liker.
Od zrelih bobica se priprema džem, voćni prah, sirup, liker i vino. Od izboja i mladih listova može se pripremati mast ili prah, a od kore čaj.
Zapravo, što god odlučite pripremiti nećete pogriješiti jer je sve blagotvorno i ljekovito.


Uvarak od bazge 1
1 žlicu listova bazge, suhih ili svježih, kuhajte 10-15 minuta u šalici vode. Ovom uvarku dodajte malo meda i pijte po nekoliko žlica tijekom dana. Ovaj uvarak pojačava znojenje pa time liječi reumu, gripu i vrućicu.

Uvarak od bazge 2
1 žlicu sitno nasjeckanog korijena bazge kuhajte u šalici vode najmanje 20 minuta. Ovu količinu popijte tijekom dana kao lijek za brzo mršavljenje.

Čaj od bazge 1
2 čajne žličice suhih bazgovih cvjetova prelijte s 1/4 litre kipuće vode i nakon 10 minuta procijedite. Taj čaj možete koristiti za dobro znojenje kod gripe i prehlade, ali i preventivno. Također se preporučuje kao sredstvo za čišćenje krvi.

Čaj od bazge 2
Jednu žlicu suhih bazgovih bobica stavite u šalicu hladne vode, nakon 12 sati podgrijte i popijte prije doručka, kao izvanredni lijek protiv slabe stolice.

Čaj od bazge 3
Između debele bazgove kore i središnjeg dijela stabla nalazi se svijetlozeleni ovoj – od njega se priprema čaj koji uspješno čisti želudac.
2 čajne žličice te svijetlozelene mase prelijte se s 1/4 litre kipuće vode, nakon 10 minuta procijedite i pijte gutljaj po gutljaj.


Mjere opreza
Zeleni dijelovi bazge sadrže toksine koji mogu uzrokovati mučninu, povraćanje, proljev, gušenje, teško disanje i bol u trbuhu. Sirova bazga se prije upotrebe mora dobro popariti kipućom vodom ili prokuhati.

Kada se bazga pravilno koristi nema nuspojava.

BISMILLAH LJEKOVITOST GLOGA

GLOG - Glog jača i regulira rad srca


a) Crataegus oxyacantha L. - crveni glog
b) Crataegus monogyna jacq. - bijeli glog

Ljekoviti dijelovi biljke: U proljeće za vrijeme cvatnje beru se cvjetovi sa cvjetnim stapkama (Crataegi flores), kao i cvjetni vršci s listovima (Crataegi summitates ).
Ujesen se sabiru plodovi bez peteljke (Crataegi fructus) pa se suše najprije u hladu da upola uvenu a iza toga se dosuše u toploj peći.
Ljekovite i djelotvorne tvari: Svježi listovi i cvjetovi sadrže, uz nešto eteričnog ulja, trimetilamin i glikozid oksiakantin. Obje navedene ljekovite i djelotvorne tvari gube s vremenom na ljekovitom učinku.
Plodovi sadrže eterično ulje, tanin, saponin, glikozide i fruktozu. Sadrže znatnu količinu aluminija, kalija, natrija, kalcija i soli fosforne kiseline.
Ljekovito djelovanje: U pučkoj medicini spominje se upotreba gloga kao sredstva protiv srčanih poteškoća što su tek u 19. stoljeću pobliže istražili i potvrdili francuski i engleski liječnici. Homeopatija je vršila vrijedne predradnje, no tek je 1924. godine tinktura od svježih plodova gloga uvrštena u homeopatsku knjigu lijekova W. Schwabea. Nakon toga je slijedio čitav niz sustavnih istraživanja a rezultat je potvrdio da je glog zaista jedna od najvrednijih ljekovitih biljaka za srce.
Glog jača i regulira rad srca. Treba imati u vidu činjenicu da je glog odličan regulator krvnog tlaka, koji može ne samo sniziti povećani krvni tlak, nego i povisiti preniski krvni tlak kod slabih srčanih mišića, što je slično djelovanju imele.
Glog je vrlo dobar u liječenju oštećenja i upale srčanog mišića u starosti, kod ovapnjenja žila (ateroskleroza) te kod nervoznih srčanih smetnji. Ako se pravovremeno primijeni liječenje i promijeni način života (nebiološka ishrana, preopterećenost radom, velika žurba, strahovanja, alkohol i pušenje) glog može liječiti tako mnogo spominjanu menadžersku bolest sa svim njezinim smetnjama funkcije srca.
Osim toga, kod liječenja glogom dolazi do općenitog umirenja, živčanog sustava, smanjenja
stresa i boljeg spavanja. Iz cvjetova i plodova izrađena tinktura vrlo je obljubljena ali mora je propisati liječnik ili fitoterapeut. Njeno djelovanje isto tako iziskuje liječničku kontrolu.

BISMILLAH LJEKOVITOST CVEKLE

Cvekla čisti krv


Upotreba cvekle
Cvekla nam je dostupna veći deo godine. Najbolja je mlada cvekla. To je pravo bogatsvo vitamina, minerala i vlakana. Cvekla spada u niskokalorične namirnice. Možemo je konzumirati u svežem stanju. Ponajviše se koristi za salate i to sveže rendana ili kuvana, pa i pečena u rerni. Ako se peče ili kuva delimično gubi na vrednosti, ali ne mnogo. Cvekla se i konzerviše.
Najbolje iskorišteni sastojci iz cvekle su, kada se pravi prirodan sok od cvekle. Sama cvekla bi bila dosta žestoka za sok, pa se obično dodaju jabuka, šargarepa itd. Može se razblažiti i sa vodom, jer je 100% cveklin sok pretežak za želudac.
Kod ovog povrća koristi se koren, ali i listovi cvekle su jestivi, iako ih mnogi odstranjuju. Na isti način kako pripremate spanać ili blitvu možete pripremiti i listove cvekle.
Korisni sastojci
Od vitamina cvekla je bogata sa vitaminima B komplesa, a ponajviše sa folnom kiselinom. Značajan je i sadržaj C vitamina.
Cvekla je pravo malo blago minerala. Tu su kalijum, fosfor, magnezijum, kalcijum, gvoždje, mangan, bakar, selen, kobalt i jod.
Karakteristična crvena boja kod cvekle je zbog betacijanina, crvenog pigmenta. To su ustvari jaki antioksidansi, koji utiču na prevenciju različitih bolesti.
Za šta je dobra cvekla
Dugačak je spisak svega onoga za šta je cvekla dobra. Treba reći da odlična za čišćenje organizma uopšte. Podstiče rad jetre i čisti krv. Iako neke druge namirnice imaju više gvoždja, cvekla je na svoj način dobra i poboljšava krvnu sliku. Zbog solidnog sadržaja folne kiseline, preporučuje se trudnicama.
Ako se cvekla uzima redovno snižava povišen krvni pritisak. Vlakna koja se u cvekli nalaze normalizuju varenje i smanjuju nivo holesterola u krvi. U narodnoj medicini cvekla je antikancerogena i leči leukemiju.
Cvekla može da oboji urin i stolicu
Zbog prisustva crvenog pigmenta betacijanina, nakon što ste jeli cveklu, može se desiti da urin ili stolica dobiju crvenkastu boju.

fredag 12 april 2013

BISMILLAH LJEKOVITOST DJUMBIRA

 



Đumbir

Engleski naziv: ginger; Latinski naziv: Zingiber officinale; Regionalni naziv: ingver, imber;
Zbog pozitivnog djelovanja na zdravlje, đumbir je česti sastojak napitaka. Dodajte ga svježe pripremljenom soku od povrća i voća, limunadi ili jednostavno prokuhajte nekoliko ploškica đumbira u vodi i dobit ćete tradicionalni čaj od đumbira.
 

Opis i porijeklo

Đumbir je trajna gomoljasta biljka iz porodice ljiljana, podrijetlom iz Kine. Rastom je sličan trstici, može narasti više od 1 metra u visinu i ima kopljasto lišće. Latinski naziv Zingiber officinale potječe od sanskrtske riječi stringavera, što znači rožnat. Naziv se odnosi na podanak biljke koja je kvrgavog, nepravilnog izgleda, svjetložute do smeđe boje.
Njegova oštra, prodorna i pikantna aroma daje specifičan okus jelima azijske kuhinje, posebno onima pripremljenima u voku.
Posebnost đumbira je u noti egzotičnosti i orijentalnosti koja ga razdvaja od udomaćenih, mediteranskih začina. Poprilično je aromatičan, jakog i oštrog (palećeg) okusa i ugodnog mirisa zahvaljujući eteričnom ulju i raznim mirisnim smolama. Obilno se koristi u kuhinjama Azije, gdje njegovu važnost nadmašuje jedino sol. Spada u najskuplje, najtraženije i komercijalno najviše korištene aromatične tvari (osim papra i paprike). Njegova je cijena posljedica vrlo dugog procesa zrenja (5-9 mjeseci).
U tropskoj Aziji uzgaja se već 3000 godina, ali je njegovo točno podrijetlo nepoznato. Đumbir se koristio i na Bliskom istoku i u južnoj Europi mnogo prije rimskih vremena. Portugalci su ga donijeli u Afriku, a Španjolci odnijeli na Karibe.
Krajem 16. stoljeća Španjolci su imali rastuću trgovinu đumbirom između Jamajke i kontinentalne Europe. Jedan je od najstarijih neeuropskih začina, posebno omiljen u Engleskoj, gdje se još od srednjeg vijeka posluživao na stolu uz papar i sol kao osnovni začin, a kasnije je gotovo svaki grad imao svoj Ginger street, tj. ulicu u kojoj se obično trgovalo začinima.
Đumbir se najviše proizvodi u Indiji, gdje se i potroši više od polovice u bezbroj specijaliteta. Naveliko se koristi i u drugim azijskim zemljama, zatim u arapskoj kuhinji, u Švedskoj te svim zemljama britanskog Commonwealtha.

Energetska i nutritivna vrijednost

Korijen đumbira u količini od 100 g ima energetsku vrijednost od 80 kcal, od čega je sadržaj proteina 1,82 g, masti 0,75 g i ugljikohidrata 18 g.
Mineralni sastav korijena đumbira je vrlo raznolik, a u značajnijim količinama sadrži kalij, bakar, magnezij i mangan. Od vitamina sadrži nešto vitamina C, vitamina B skupine, poput vitamina B6, te u manjim količinama pantotensku kiselinu i niacin.
Vrijednost korijena đumbira ne odnosi se u tolikoj mjeri na navedene nutrijente koliko na sadržaj aktivnih tvari. Đumbiru svojstvena aroma i okus rezultat su mješavine gingerola, zingerona i shoagola, čija hlapljiva ulja svježi korijen sadrži u količini 1-3%. Gingerol tijekom kuhanja đumbira prelazi u zingeron koji je manje oštar i slatkast, dok sušenjem korijena prelazi u oštrije shoagole.
DOBAR IZVOR - pojam se odnosi na namirnice koje sadrľe vitamine, minerale, proteine i vlakna u količini od najmanje 10 posto dnevnih potreba RDA
ODLIČAN IZVOR - pojam se odnosi na namirnice koje sadrľe vitamine, minerale, proteine i vlakna u količini od najmanje 20 posto dnevnih potreba RDA
RDA - Recommended Dietary Allowances (preporučene dnevne količine)

Ljekovitost

Đumbir se koristi kao hrana i lijek već tisućljećima, pa se tako u kineskim zapisima koji datiraju iz 4 st. prije Krista navodi kao učinkovit u liječenju mučnine, boli u trbuhu, zubobolje, krvarenja i reumatizma. Za zdravlje i snagu uzimao ga je Konfucije, u srednjem su mu vijeku europski vladari pripisivali razna afrodizijačka svojstva, a u 16. stoljeću korišten je kao prirodno sredstvo protiv kuge. U Indiji se žuti đumbir koristio u tradicionalnom ayurvedskom liječenju za poboljšanje probave, liječenje srčanih bolesti i zacjeljivanje rana.
Aktivne tvari gingeroli imaju analgetske, sedativne, antipiretske i antibakterijske učinke.
Svježi đumbir koristi se u pripremi kako slanih tako i slatkih jela, dajući ljutu, ali i osvježavajuću aromu.Jedan od sastojaka u đumbiru je i žuti pigment kurkumin. Veći dio kurkumina ostaje u probavnom traktu, gdje, kako se pokazalo, štiti od polipa, a vjerojatno i od raka debelog crijeva.
Medicinska istraživanja ukazuju na to da je korijen đumbira učinkovit kod mučnine i povraćanja uzrokovanih različitim stanjima i bolestima, pa tako žene u Kini tradicionalno jedu korijen đumbira za sprječavanje jutarnjih mučnina u prvim mjesecima trudnoće. Također je dokazano njegovo pozitivno djelovanje u poboljšanju probave na način da pospješuje proizvodnju sline, probavnih sokova i žuči.
Đumbir se koristi i kao pomoć kod sprječavanja nadimanja, a azijska medicina koristi ga za liječenje prehlade i olakšavanje disanja. Smatra se da pospješuje kontrakcije srca, sprječava formiranje krvnih ugrušaka, snižava razinu kolesterola, djeluje protuupalno, pa čak i stimulativno na imunološki sustav. Ako se uzima redovito, suzbija kronični umor, poboljšava pamćenje, a zbog stimulativnog svojstva nije uputno uzimati ga navečer prije spavanja jer može uzrokovati nesanicu.
Za različite svrhe, standardna dnevna količina đumbira u prahu je 1-4 g, koju je potrebno uzimati kroz 2-4 doze. Za sprječavanje putne mučnine najbolje je započeti tretman dan-dva ranije i nastaviti za vrijeme putovanja.
Đumbir je na popisu GRAS ("općenito priznat kao siguran") od FDA priznat kao hrana i količine koje se koriste kod različitih medicinskih tretmana usporedive su s upotrebom u prehrambene svrhe. Važno je istaknuti da nisu uočene nikakve popratne pojave kod korištenja đumbira u normalnim količinama.
Danas se u industriji manje koristi za proizvodnju lijekova, ali je znatno zastupljen u proizvodnji alkoholnih pića, slatkiša i kozmetike.

Kupovanje i čuvanje

Imate li mogućnost izbora, uvijek dajte prednost svježem nasuprot sušenom i đumbiru u prahu. Svježi đumbir najčešće se prodaje u specijaliziranim trgovinama hrane. Prilikom kupovine odaberite čvrst i gladak podanak đumbira, što je pokazatelj njegove svježine, dok je dužina pokazatelj zrelosti. Zreli podanci bit će ljući i s više vlakana.
Đumbir je na tržištu dostupan u dva oblika - mladi i zreli. Zreli đumbir, šire rasprostranjen, ima čvrstu kožu koja zahtijeva guljenje, dok mladi đumbir nije potrebno guliti, ali se može kupiti samo na azijskim tržnicama.
Umotan u papirni ubrus i stavljen u plastičnu vrećicu, neoguljeni đumbir možete čuvati u hladnjaku do tri tjedna, a oguljeni možete zamrznuti i koristiti unutar šest mjeseci.
Đumbir u prahu svakako je dostupniji od svježega, a možete ga kupiti u svakom većem supermarketu. Čuvajte ga u čvrsto zatvorenoj staklenoj bočici na hladnom, tamnom i suhom mjestu. Ukoliko ga čuvate u hladnjaku, povećat ćete mu trajnost na godinu dana.
Samo je istočna Azija iskoristila puni potencijal đumbira, pa ga, osim svježeg i sušenog, tamo možete naći konzerviranog u sirupu, ušećerenog i ukiseljenog. Potonji se koristi u japanskoj kuhinji kao obavezni dodatak u pripremi sushija, a dolazi pod nazivom gari ili sushoga.

Priprema jela s đumbirom

Njegova oštra, prodorna i pikantna aroma daje specifičan okus jelima azijske kuhinje, posebno onima pripremljenima u voku. Za guljenje đumbira koristite nož za štedljivo guljenje, a zatim ga, prema potrebi, narežite na ploške, štapiće (julienne) ili ga naribajte.
Svježi đumbir koristi se u pripremi kako slanih tako i slatkih jela, dajući ljutu, ali i osvježavajuću aromu marinadama, prženim jelima, juhama, curryjima, žitaricama te svježem povrću.
Za zdravlje i snagu uzimao ga je Konfucije, a u srednjem su mu vijeku europski vladari pripisivali razna afrodizijačka svojstva.Svakako nov okus dat će plodovima mora, a teškim mesima, poput patke i svinjetine, smanjit će masnoću. Toplu i mirisnu notu dat će poširanom voću, kompotima, tijestima za pripremu kolača i napicima.
Sušeni đumbir ne može zamijeniti svježi. Najbolje ga je koristiti u pripremi biskvita, peciva i klasičnog pudinga.
Evo jednostavnih ideja za primjenu đumbira. Osvježite svoju omiljenu salatu novim salatnim preljevom od maslinova ulja, tamari umaka, nasjeckanog češnjaka i naribanog đumbira. Dodajte ga pirjanom povrću ili marinirajte tofu prije pečenja u marinadi od soja umaka, sezamova ulja, protisnutog češnjaka, naribanog đumbira i malo meda.
Dodajte nekoliko ploškica đumbira prilikom kuhanja kompota, naribajte ga u nadjev za pečene jabuke ili u tučeno vrhnje, a u prahu ga dodajte u tijesto za muffine ili kod pripreme kolača sa sušenim voćem.
Zbog pozitivnog djelovanja na zdravlje, osobito u podizanju imuniteta, đumbir je i čest sastojak napitaka. Dodajte ga svježe pripremljenom soku od odabranog povrća i voća, limunadi s dodatkom meda ili jednostavno prokuhajte nekoliko ploškica đumbira u vodi i dobit ćete tradicionalni čaj od đumbira.

http://www.coolinarika.com/namirnica/djumbir/