söndag 6 april 2014

BISMILLAH-CVEKLA-ALLAHOVE BLAGODATI





MAGIČNO POVRĆE – CVEKLA

 
Osam razloga zašto trebate zavoljeti cveklu


Prvi savjet koji će dati svaki liječnik kod dijagnoze nedostatka željeza u krvi je uvrštavanje cvekle na jelovnik. Zbog željeza kojim obiluje dobrodošla je i u vrijeme menstrualnog ciklusa.

CVEKLA DOKTOR ZA KRVNU SLIKU

cikla cikla

Lifestyle – Bogata je mineralnim sastojcima: najviše ima kalijuma, natrijuma, fosfora i kalcijuma. Pored gvožđa tu su i magnezijum, fluor, bakar, sumpor, jod, brom te u tragovima rijetki i važni metali kao što su rubidijum, celzijum i stroncijum. Energetska vrijednost 100 grama cvekle je oko 160 kilodžula

Stari Rimljani su poznavali i koristili cveklu u ishrani i to ne samo njen korijen već i list. Još su Dioskurid i Galen imali visoko mišljenje o ovom povrću i pripisivali joj ljekovitu moć, iako nijesu poznavali prave razloge te ljekovitosti. Tek je razvitak biohemije pokazao koji su najvrijedniji sastaojci cvekle i potvrdio dvije hiljade godina staru ocjenu antičkih ljekara- ljekovita svojstva cvekle, blagotvorena su u liječenju jedne od najopasnijih bolesti našeg vremena – raka. Još 1957. istraživači su došli do nepobitnih dokaza o antikancerogenom svojstvu cvekle. Dr Aleksandar Ferenci, poznati mađarski ljekar, utvrdio je da ovo svojstvo cvekle potiče od obojene materije antocijana, koja sadrži veliku količinu gvožđa. Zahvaljujući gvožđu u antocijanu, cveklin sok suzbija tumor, tako da se zloćudne (maligne) ćelije smanjuju a napadnuto tkivo ponovo dobija normalnu strukturu. Polazeći od toga da cvekla povoljno utiče na obnavljanje krvi, dr Ferenci tvrdi da ona može biti lijek protiv leukemije.

Drugi istraživač, dr Šmit navodi da je sok cvekle vrijedan lijek u liječenju oštećenja izazvanih rentgenskim i radioaktivnim zračenjem.

Malo vitamina, mnogo ugljenih hidrata

Cvekla sadrži mnogo ugljenih hidrata i lako se vari. U njoj je čak 9 -9,5 odsto ugljenih hidrata potom 1,6-1,8 odsto bjelančevina i 0,8 -1,0 odsto celuloze. Kao korjenasto povrće, sadrži do 88 odsto vode.

Bogata je mineralnim sastojcima: najviše ima kalijuma (335 mg ), zatim natrijuma (62 mg ) fosfora (35- 45 mg) i kalcijuma (16-27 mg ). Pored gvožđa (0,7 -1,0 mg ) tu su i magnezijum (1,0 mg ), fluor (0,02 mg ), bakar, sumpor, jod brom, te u tragovima rijetki i važni metali kao što su rubidijum, celzijum i stroncijum.

Listovi i korijen cvekle sadrže jabukovu, vinsku i limunsku kiselinu.

Važno je istaći da cvekla sadrži i značajnu količinu kobalta, koji učestvuje u stvaranju vitamina B 12. Ovaj vitamin je veoma važan za vegetarijance, jer se nalazi prvenstveno u namirnicama životinjskog porijkla. Nedostatak ovog vitamina izaziva anemiju (učestvuje u stvaranju eritrocita u krvi). Zato slaboj djeci i malokrvnim mladim ljudima treba češće davati sirov sok od cvekle zaslađen sa malo meda ili sok koji se pravi od jednake količine soka od cvekle i jabuke

Energetska vrijednost cvekle je dosta visoka- 100 grama cvekle je oko 160 kilodžula.

Uz ugljene hidrate (do 10 odsto jestivog dijela cvekle je saharoza), biljne bjenalčevine i boljne masti, cvekla sadrži i vitamine B 1, B2, C i vitamin P. Kako je poznato, usljed pomanjkanja vitamina P nastaju određene bolesti krvi, a za borbu proti skorbutnih pojava taj je vitamin jednako važan kao i vitamin C. Vitamin B2 (flavon) je od izvanrednog značaja za stvaranje krvi, a prisutan je u soku od cvekle.

Aminokoseline (asparagin, betanin, glutamin) takođe se nalaze u soku od cvekle i imaju ovoljan uticaj na rad živaca i mozga. Betanin je važan jer jača krvne sudove, reguliše krvni pritisak (naročito nizak) , smanjuje holesterol u krvi, pospješuje razmjenu materija ( poboljšava izlučivanje mokraće, a sa njom istovremeno mokraćne kiseline i soli), funkciju jetre (kod nedovoljnog rada jetre), a podsticajan je i za rad crijeva i želuca.

Primjena u narodnoj medicini

Cvekla se preporučuje kod akutnih virusnih oboljenja, a nazeba i gripa u početnim stadijumu. Za sniženje tjelesne temperature pije se u toku dana sok od 4 limuna pomiješanih sa 1/4 litra soka od svježe cvekle.

Zbog prisustva joda, preporučuje se starijim osobama i onima koji pate od arterioskreloze.

Recept: cvekla se izrenda, prelije sokom od limuna i medom, ostavi da malo odstoji, poslije čega se sok ocijedi i pije u gutljajima u toku dana.

Cvekla je nezamjenljiva namirnica u slučajevima demineralizacije kostiju i zuba.

U narodu je duvijek bila cijenjena kao sredstvo za "popravljanje" krvne slike , što se vezivalo i za njenu, kao krv crvenu boju. Danas je to i naučno potvrđeno, pa je i medicina preporučuje u liječenju malokrvnosti (anemije).

Cvekla otklanja i smetnje u krvotoku pa se, kao dopunski lijek, preporučuje osobama koje imaju srčane tegobe. Ona reguliše i krvni pritisak , naročito ako je u pitanju nizak. Zbog bogatstva raznih minerala, cvekla se preporučuje u liječenju osteoporoze.

Cvekla u ishrani – idealni je zaštitnik zdravlja : povećava otpornost organizma na infekcije respiratornog sistema. Preporučuje se kod zapaljenja grla, gripa i drugih oboljenja disajnih puteva. Takođe, i osobama koje boluju od bolesti jetre i žučnih puteva, jer podstiče lučenje žuči.

Cvekla umirujuće djeluje na nervni sistem, pogodna je u liječenju nedbubrežne žlijezde, povoljno utiče na funkciju želuca i crijeva pa tako reguliše i stolicu i , konačno, ovo povrće – idealno je za snaženje fizički ili psihički iscrpljenih osoba a sve to zahvaljujući i glutaminskoj i asparganskoj kiselini koje su vrlo važne za funkciju mozga i nerava.

U kuhinji

Od cvekle se mnogo šta može pripremiti. U prvom redu, tu je salata, kuvana cvekla u marinadi (bolje pečena u rerni) od jabukovog sirćeta i ulja (najbolje maslinovog) začinjena kimom koji joj daje poseban ukus – izuzetna je salata uz riblje specijalitete, praseći ili drugo pečenje, musaku…

Napitak "boršč" koji potiče iz Rusije, ne samo da je dobar dodatak supama sa mesom, nego je i osvježavajući napitak koji djeluje na izlučivanje soli iz organizma.

Recept : svježe narezani kolutvi cvekle se stave u glinenu posudu, preliju vodom i ostave da provre na sobnoj temperaturi, a zimi u blizini peći. Poslije 8 dana slatkasto -kiselkasta tečnost procijedi se kroz lanenu krpu i pije. Bolje je napitak praviti češće, da uvijek bude svjež.

Naš narod pravi čorbu koja od davnina služi za poboljšanje krvne slike.

Recept: uzeti dvije veze mladog lišća cvekle i jednu vezu lišća peršuna. Listove sitno isjeckati i kuvati 10- 15 minuta. Dok se listovi kuvaju dodati im malo sjeckanog bijelog i crnog luka, narendane šargarepe i peršuna i manjeg korijena. Potom narendati 3-5 cvekli preliti kašikom ulja i sokom limuna. Cveklu dodati u masu skloniti posudu sa šporeta. Ovako pripremljenu čorbu jesti dva puta na dan.

Zanimljivo je da se kod nas gotovo isključivo koristi korijen, a potpuno se zanemaruje list cvekle što je velika šteta, jer su listovi veoma ukusni, a pripremaju se kao blitva i spanać. Prilikom kuvanja lišća cvekle, treba odrezati zadebljale djelove rebara lista, jer su tvrdi i potrebno je mnogo više vremena da bi se skuvali.

Cvekla se kuva sa što manje vode, da ne bi izgubila korisna sastojke. Zato, pri kuvanju cvekle treba koristiti odgovarajuću posudu, tako da ostane što manje prostora koji bi ispunio vazduh. Posuda u kojoj se kuva cvekla mora biti poklopljena, a da bi dobili sočnu i ukusnu cveklu, treba je kuvati neoljuštenu, ne odsjecajući vrhove (ako se oljuštena cvekla drži na vauduhu u njoj propada vitamin C koji dolazi u vezu sa kiseonikom iz vazduha). Pri kuvanju, cveklu treba stavljati samo u vrelu vodu, ali nikako u posoljenu , jer će joj se ukus pokvariti. Možete je, na primjer, samo napola kuvati, a onda ispeći u rerni sa korom. Kad se ispeče, oljuštite je.

U tanke kolutove narezena cvekla, konzervirana u sirćetu, veoma je popularna salata koja istovremeno obezbjeđuje veliki unos vitamina za vrijeme zimskih mjeseci. Važno je koristiti samo pravo vinsko sirće, koje je veoma zdravo.

Za zimnicu: cveklu isjeći na kolutove, složiti u tegle i preliti jabukovim ili vinskim sirćetom uz dodatak malo samljevenog kima.

Da prilikom kuvanja ne izgubi boju, dodajte u vodu malo šećera ili limunovog soka.

Da bi i van sezone imali cveklu čuvajte je kao šargarepu- razlika je u tome što se lišće cvekle ne siječe do glave, već se to čini 2 cm od nje, da ne bi prilikom kuvanja isticao dragocjeni sok.

           Lifestyle – Bogata je mineralnim sastojcima: najviše ima kalijuma, natrijuma, fosfora i kalcijuma. Pored gvožđa tu su i magnezijum, fluor, bakar, sumpor, jod, brom te u tragovima rijetki i važni metali kao što su rubidijum, celzijum i stroncijum. Energetska vrijednost 100 grama cvekle je oko 160 kilodžula
Stari Rimljani su poznavali i koristili cveklu u ishrani i to ne samo njen korijen već i list. Još su Dioskurid i Galen imali visoko mišljenje o ovom povrću i pripisivali joj ljekovitu moć, iako nijesu poznavali prave razloge te ljekovitosti. Tek je razvitak biohemije pokazao koji su najvrijedniji sastaojci cvekle i potvrdio dvije hiljade godina staru ocjenu antičkih ljekara- ljekovita svojstva cvekle, blagotvorena su u liječenju jedne od najopasnijih bolesti našeg vremena – raka. Još 1957. istraživači su došli do nepobitnih dokaza o antikancerogenom svojstvu cvekle. Dr Aleksandar Ferenci, poznati mađarski ljekar, utvrdio je da ovo svojstvo cvekle potiče od obojene materije antocijana, koja sadrži veliku količinu gvožđa. Zahvaljujući gvožđu u antocijanu, cveklin sok suzbija tumor, tako da se zloćudne (maligne) ćelije smanjuju a napadnuto tkivo ponovo dobija normalnu strukturu. Polazeći od toga da cvekla povoljno utiče na obnavljanje krvi, dr Ferenci tvrdi da ona može biti lijek protiv leukemije.
Drugi istraživač, dr Šmit navodi da je sok cvekle vrijedan lijek u liječenju oštećenja izazvanih rentgenskim i radioaktivnim zračenjem.
Malo vitamina, mnogo ugljenih hidrata
Cvekla sadrži mnogo ugljenih hidrata i lako se vari. U njoj je čak 9 -9,5 odsto ugljenih hidrata potom 1,6-1,8 odsto bjelančevina i 0,8 -1,0 odsto celuloze. Kao korjenasto povrće, sadrži do 88 odsto vode.
Bogata je mineralnim sastojcima: najviše ima kalijuma (335 mg ), zatim natrijuma (62 mg ) fosfora (35- 45 mg) i kalcijuma (16-27 mg ). Pored gvožđa (0,7 -1,0 mg ) tu su i magnezijum (1,0 mg ), fluor (0,02 mg ), bakar, sumpor, jod brom, te u tragovima rijetki i važni metali kao što su rubidijum, celzijum i stroncijum.
Listovi i korijen cvekle sadrže jabukovu, vinsku i limunsku kiselinu.
Važno je istaći da cvekla sadrži i značajnu količinu kobalta, koji učestvuje u stvaranju vitamina B 12. Ovaj vitamin je veoma važan za vegetarijance, jer se nalazi prvenstveno u namirnicama životinjskog porijkla. Nedostatak ovog vitamina izaziva anemiju (učestvuje u stvaranju eritrocita u krvi). Zato slaboj djeci i malokrvnim mladim ljudima treba češće davati sirov sok od cvekle zaslađen sa malo meda ili sok koji se pravi od jednake količine soka od cvekle i jabuke
Energetska vrijednost cvekle je dosta visoka- 100 grama cvekle je oko 160 kilodžula.
Uz ugljene hidrate (do 10 odsto jestivog dijela cvekle je saharoza), biljne bjenalčevine i boljne masti, cvekla sadrži i vitamine B 1, B2, C i vitamin P. Kako je poznato, usljed pomanjkanja vitamina P nastaju određene bolesti krvi, a za borbu proti skorbutnih pojava taj je vitamin jednako važan kao i vitamin C. Vitamin B2 (flavon) je od izvanrednog značaja za stvaranje krvi, a prisutan je u soku od cvekle.
Aminokoseline (asparagin, betanin, glutamin) takođe se nalaze u soku od cvekle i imaju ovoljan uticaj na rad živaca i mozga. Betanin je važan jer jača krvne sudove, reguliše krvni pritisak (naročito nizak) , smanjuje holesterol u krvi, pospješuje razmjenu materija ( poboljšava izlučivanje mokraće, a sa njom istovremeno mokraćne kiseline i soli), funkciju jetre (kod nedovoljnog rada jetre), a podsticajan je i za rad crijeva i želuca.
Primjena u narodnoj medicini
Cvekla se preporučuje kod akutnih virusnih oboljenja, a nazeba i gripa u početnim stadijumu. Za sniženje tjelesne temperature pije se u toku dana sok od 4 limuna pomiješanih sa 1/4 litra soka od svježe cvekle.
Zbog prisustva joda, preporučuje se starijim osobama i onima koji pate od arterioskreloze.
Recept: cvekla se izrenda, prelije sokom od limuna i medom, ostavi da malo odstoji, poslije čega se sok ocijedi i pije u gutljajima u toku dana.
Cvekla je nezamjenljiva namirnica u slučajevima demineralizacije kostiju i zuba.
U narodu je duvijek bila cijenjena kao sredstvo za "popravljanje" krvne slike , što se vezivalo i za njenu, kao krv crvenu boju. Danas je to i naučno potvrđeno, pa je i medicina preporučuje u liječenju malokrvnosti (anemije).
Cvekla otklanja i smetnje u krvotoku pa se, kao dopunski lijek, preporučuje osobama koje imaju srčane tegobe. Ona reguliše i krvni pritisak , naročito ako je u pitanju nizak. Zbog bogatstva raznih minerala, cvekla se preporučuje u liječenju osteoporoze.
Cvekla u ishrani – idealni je zaštitnik zdravlja : povećava otpornost organizma na infekcije respiratornog sistema. Preporučuje se kod zapaljenja grla, gripa i drugih oboljenja disajnih puteva. Takođe, i osobama koje boluju od bolesti jetre i žučnih puteva, jer podstiče lučenje žuči.
Cvekla umirujuće djeluje na nervni sistem, pogodna je u liječenju nedbubrežne žlijezde, povoljno utiče na funkciju želuca i crijeva pa tako reguliše i stolicu i , konačno, ovo povrće – idealno je za snaženje fizički ili psihički iscrpljenih osoba a sve to zahvaljujući i glutaminskoj i asparganskoj kiselini koje su vrlo važne za funkciju mozga i nerava.
U kuhinji
Od cvekle se mnogo šta može pripremiti. U prvom redu, tu je salata, kuvana cvekla u marinadi (bolje pečena u rerni) od jabukovog sirćeta i ulja (najbolje maslinovog) začinjena kimom koji joj daje poseban ukus – izuzetna je salata uz riblje specijalitete, praseći ili drugo pečenje, musaku…
Napitak "boršč" koji potiče iz Rusije, ne samo da je dobar dodatak supama sa mesom, nego je i osvježavajući napitak koji djeluje na izlučivanje soli iz organizma.
Recept : svježe narezani kolutvi cvekle se stave u glinenu posudu, preliju vodom i ostave da provre na sobnoj temperaturi, a zimi u blizini peći. Poslije 8 dana slatkasto -kiselkasta tečnost procijedi se kroz lanenu krpu i pije. Bolje je napitak praviti češće, da uvijek bude svjež.
Naš narod pravi čorbu koja od davnina služi za poboljšanje krvne slike.
Recept: uzeti dvije veze mladog lišća cvekle i jednu vezu lišća peršuna. Listove sitno isjeckati i kuvati 10- 15 minuta. Dok se listovi kuvaju dodati im malo sjeckanog bijelog i crnog luka, narendane šargarepe i peršuna i manjeg korijena. Potom narendati 3-5 cvekli preliti kašikom ulja i sokom limuna. Cveklu dodati u masu skloniti posudu sa šporeta. Ovako pripremljenu čorbu jesti dva puta na dan.
Zanimljivo je da se kod nas gotovo isključivo koristi korijen, a potpuno se zanemaruje list cvekle što je velika šteta, jer su listovi veoma ukusni, a pripremaju se kao blitva i spanać. Prilikom kuvanja lišća cvekle, treba odrezati zadebljale djelove rebara lista, jer su tvrdi i potrebno je mnogo više vremena da bi se skuvali.
Cvekla se kuva sa što manje vode, da ne bi izgubila korisna sastojke. Zato, pri kuvanju cvekle treba koristiti odgovarajuću posudu, tako da ostane što manje prostora koji bi ispunio vazduh. Posuda u kojoj se kuva cvekla mora biti poklopljena, a da bi dobili sočnu i ukusnu cveklu, treba je kuvati neoljuštenu, ne odsjecajući vrhove (ako se oljuštena cvekla drži na vauduhu u njoj propada vitamin C koji dolazi u vezu sa kiseonikom iz vazduha). Pri kuvanju, cveklu treba stavljati samo u vrelu vodu, ali nikako u posoljenu , jer će joj se ukus pokvariti. Možete je, na primjer, samo napola kuvati, a onda ispeći u rerni sa korom. Kad se ispeče, oljuštite je.
U tanke kolutove narezena cvekla, konzervirana u sirćetu, veoma je popularna salata koja istovremeno obezbjeđuje veliki unos vitamina za vrijeme zimskih mjeseci. Važno je koristiti samo pravo vinsko sirće, koje je veoma zdravo.
Za zimnicu: cveklu isjeći na kolutove, složiti u tegle i preliti jabukovim ili vinskim sirćetom uz dodatak malo samljevenog kima.
Da prilikom kuvanja ne izgubi boju, dodajte u vodu malo šećera ili limunovog soka.
Da bi i van sezone imali cveklu čuvajte je kao šargarepu- razlika je u tome što se lišće cvekle ne siječe do glave, već se to čini 2 cm od nje, da ne bi prilikom kuvanja isticao dragocjeni sok.


Sok od cikle odličan za smanjenje krvnog tlaka Prijašnja istraživanja otkrila su da cikla povećava izdržljivost i može povećati dotok krvi u vitalne djelove mozga.
Svakodnevna konzumacija soka od cikle može pomoći u snižavanju krvnog tlaka, tvrde znanstvenici.Otkrili su da samo jedna čaša može pomoći osobama koje pate od visokog tlaka, i pri tome ga smanjiti za sedam posto. Istraživanja ukazuju da su za ovaj učinak zaslužne prirodne visoke razine nitrata u cikli.Visoke koncentracije nitrata također sadrži celer, kupus i ostalo lisnato zeleno povrće kao što je špinat ili zelena salata.Konzumiranje hrane bogate nitratima pokreće seriju kemijskih reakcija u krvi, koje mogu povećati količinu kisika u djelovima tijela u kojima ga nema dovoljno.Sok od cikle korišten u istraživanju sadržavao je oko 0.2 grama nitrata, a to su količine koje se jednake velikoj zdjeli zelene salate ili dvije cikle.
Amrita Ahluwalia, glavna autorica studije i profesorica vaskularne farmakologije na Londonskoj medicinskoj školi rekla je kako ih je iznenadilo koliko malo nitrata može izazvati ovako veliki učinak.- Nadamo se da povećanjem unosa povrća bogatog nitratima, kao što je lisnato zeleno povrće ili cikla, možemo promijeniti životni stil koji će nam poboljšati kardiovaskularno zdravlje- naglasila je profesorica Ahluwalia.

Povećani unos nitrata je dodatni način kontrole krvnog tlaka.

 Krvni tlak posebno je osjetljiv kad je u pitanju pretjerana konzumacija alkohola i soli, a odličan način smanjenja tlaka je i vježbanje.Kada je cikla u pitanju, ova studija je pokazala da je učinak soka od cikle najizraženiji šest sati nakon konzumacije, iako je njegovo djelovanje primjetno i nakon 24 sata. Prijašnja istraživanja otkrila su da cikla povećava izdržljivost i može povećati dotok krvi u vitalne djelove mozga.

Cvekla protiv gripa, gojaznosti i celulita

   Cikla ljekovitost
  
Cvekla vodi poreklo sa mediteranskih obala, ali se sada gaji u celom svetu. Ukrštanjem su dobijene mnoge vrste cvekle, pa ona spada u korisne i lekovite povrtarske kulture
Cvekla (Beta vulgaris) je dvogodišnja zeljasta biljka. Biljka ima tamnozeleno lišće, a koren oblog ili kupastog oblika je crvene boje i uzgaja se u baštama, ali se sadi na njivama kao industrijska biljka.
Zbog svojih lekovitih sastojaka, najviše se koristi koren; on sadrži malo kalorija, a dosta korisnih sastojaka, vitamina i minerala. Od korena se cedi sok koji je veoma lekovit.
Sastav
Cvekla u svom korenu sadrži mnoge korisne sastojke i supstance:
  • antocijan
  • bakar
  • belančevine
  • betain
  • betanin
  • biljna vlakna
  • biljne masti
  • brom
  • vitamine B1, B2 i B12
  • vitamin C
  • gvožđe
  • jod
  • kalijum
  • kalcijum
  • kobalt
  • litijum
  • magnezijum
  • mangan
  • natrijum
  • oksalnu kiselinu
  • prirodni šećer
  • rubidijum
  • selen
  • stroncijum
  • sumpor
  • ugljene hidrate
  • fluor
  • folnu kiselinu
  • fosfor
  • hrom
  • cezijum
  • cink
Lekovito dejstvo
Cveklu treba koristiti u sledećim slučajevima kao lek ili kao pomoćno sredstvo:
  • anemija
  • arterioskleroza
  • bolesti grla i nosa
  • bronhitis
  • grčevi u želucu
  • grip i prehlada
  • gojaznost
  • degenerativne bolesti
  • depresija
  • ekcem
  • za jačanje zglobova
  • za normalan rast
  • za poboljšanje koncentracije
  • zatvor
  • impotencija
  • infekcije kože
  • jačanje imuniteta
  • kod poremećenog metabolizma
  • kašalj i kijavica
  • leukemija
  • malarija
  • malokrvnost
  • može se koristiti kao diuretik
  • neke vrste raka
  • neplodnost
  • nervoza
  • nesanica
  • održava krvne sudove
  • opadanje kose
  • osteoporoza
  • podstiče rad jetre
  • popravlja krvnu sliku
  • povećan nivo holesterola
  • prevencija bolesti organa za varenje
  • problemi sa krvnm pritiskom
  • problemi sa radom jetre
  • problemi sa kožnim bolestima
  • problemi sa kostima i zubima
  • protiv zanoktica
  • protiv starenja
  • problemi u trudnoći
  • razne infekcija
  • reuma
  • reumatoidni artritis
  • sinuzitis
  • sindrom nadraženih creva
  • suzbija bakterije i virusi
  • srčane bolesti
  • upale organa za disanje
  • pospešuje rad žuči, želuca i creva
  • utiče na obnavljanje krvi
  • celulit
  • šlog
Korišćenje cvekle
Koren cvekla se koristi u ishrani tokom cele godine kao svež, kuvan ili konzerviran kiseljenjem, a često se koristi i sok od cvekle.
Cvekla se najviše koristi za dijetalnu ishranu jer sadrži malo kalorija, a organizmu nadoknađuje potrebne korisne materije.
Način delovanja
Iz navedenih podataka može se zaljučiti da cvekla treba da se koristi kod mnogih zdravstvenih problema kao salata ili kao dodatak ishrani. Naročito se pokazala kao korisna u dijetalnoj ishrani bolesnika ili u dijetama protiv gojaznosti.

Veoma povoljno deluje na mozak i nervni sistem.

Upozoravamo da cveklu ne treba koristiti ukoliko postoji kamen u bubregu.
Neoprana i neoguljena cvekla izgleda kao neugledan korijen koji ne izgleda toliko primamljivo povrće poput primjerice mekanog matovilca ili crvene paprike.

Njeni ljubitelji ne trebaju poticaj za uvrštavanje ove zdrave namirnice u prehranu, no za one koji je baš ne simpatiziraju donosimo podsjetnik zašto bi ljubav prema njoj trebala početi što prije i trajati što duže.

1. Pomaže kod anemije. Prvi savjet koji će dati svaki liječnik kod dijagnoze nedostatka željeza u krvi je uvrštavanje cvekle na jelovnik. Zbog željeza kojim obiluje dobrodošla je i u vrijeme menstrualnog ciklusa.

2. Bogat je rudnik minerala poput magnezija, kalija, kalcija, željeza i sumpora. Može se pohvaliti i vitaminima B skupine među kojima se najviše ističe folna kiselina te vitamin C zbog čega je odličan izbor za trudnice.

3. Zbog prisutnog silicija pomaže boljoj apsorpciji kalcija u tijelu te pridonosi zdravlju kose, noktiju, kože i kostiju.

4. U sirovom izdanju sadrži betain, 'detoksifikacijski' sastojak koji odlično regulira izlučivanje žuči te pomaže najopterećenijem organu, jetri. Od njenih čak 500 funkcija najvažnije su one koje se odnose na čišćenje toksina, izlučivanje viška hormona i masti, a upravo u tome joj je veliki saveznik ljekovita cvekla.

5. Pigment antocijan od kojeg je cvekla crvena djeluje na suzbijanje zloćudnih bolesti, odnosno smanjuje stanice tumora, a napadnuto tkivo ponovno poprima normalnu staničnu strukturu.

6. Obnavlja krv zbog čega je i prirodna pomoć i u liječenju leukemije.

7. Ukoliko se konzumira redovno, cvekla i sok od cvekle djeluju i na snižavanje povišenog krvnog tlaka.

8. Sok od cvekle i povrća općenito bogat je nitratima – spojevima dušika koji smanjuju potrošnju kisika pri naporu. Redovnom konzumacijom njihova razina se udvostruči što utiče na mišićnu izdržljivost prilikom vježbanja.



Cvekla je kao lek poznata već 2000 godina.
Sok od cvekle regeneriše jetru i sprečava starenje organizma. Još u ranoj medicini cvekla predstavlja lek za krv, tačnije lečenje malokrvnosti, mada ima lekovito dejstvo na niz drugih oboljenja. Cvekla uspešno reguliše krvni pritisak. Sok od cvekle koristan je antipiretik, jer snižava visoku telesnu temperaturu. Seme cvekle koristi se za terapijsko lečenje tumora genitalija i creva. Cvekla je prirodni je antianemik, antibakterik, antikarcinom, antipiretik, antioksidant, antisklerotik, detoksikant, diuretik, remineralizant.


 

Ova biljka poznata je i kao: antikarcinom, antioksidant, laksativ. Blagotvorno deluje kod bolesti jetre, bolesti pluca, bolesti kože, cišcenja organizma, groznice, jetrenih komplikacija, konstipacije, karcinoma, prehlade, posledica pušenja, regenerator stanica, trovanje nikotinom, tumora, zatvora...


Zdravija je tamnije crvena cvekla i ona koja je duguljastog oblika. Nakon dugotrajnog uzimanja cvekle u vecim kolicinama mogu se javiti odredeni zdravstveni problemi kao što su težina u želucu i poremecaji varenja.

Treba znati da prilikom upotrebe cvekle mokraca i stolica dobijaju crvenkastu boju što je sasvim normalna pojava.

Kuvana cvekla nije lekovita i korisna je u raznim dijeto-terapijama. Za lecenje se koristi iskljucivo sirova cvekla.

 
Cvekla je korjenasto povrće, a kao ljekovita biljka poznata je već više od dvije hiljade godina.

Današnja pitoma cvekla nastala je od divlje koja se još i danas može naći na obalama Sredozemnog i Crnog mora. Stari su narodi upotrebljavali samo mesnato debelo lišće cikle, dok je njen korijen bio tvrd i neupotrebljiv.

Korijen cvekle bogate je crvene boje koja potiče od grupe crvenog pigmenta zvanog betacijanini. U kolonijalno doba sokom cvekle bojili su glazuru na kolačima i pekli ružičaste palačinke.



Energetska i nutritivna vrijednost
Cvekla je korisno i veoma ljekovito povrće koje se može upotrebljavati tokom cijele godine.

Prosječan hemijski sastav cvekle računato na 100 g svježe namirnice: voda 88 g; proteini 1,5 g; masti 0,1 g; ugljikohidrati 9,4 g i vlakna 2,5 g. Energetska vrijednost cikle iznosi samo 45 kcal na 100 g svježe namirnice.

Cvekla je lako probavljiva namirnica. U njoj se nalaze gotovo svi mineralni sastojci: kalij, fosfor, kalcij, magnezij, željezo, fluor, sumpor, jod, brom, litij, rubidij, celzij i stroncij. Važno je istaći da cikla sadrži i određenu količinu kobalta koji sudjeluje u stvaranju vitamina B12.

Važna je i prisutnost vitamina B1, B2, B6, C, folata i pantotenske kiseline; iako ne u velikim količinama. Odličan je izvor folata (27% od RDA na 100 g) i dobar izvor mangana (16% od RDA na 100 g), kalija (10% od RDA na 100 g) i vlakana (11% od RDA na 100 g).

RDA – Recommended Dietary Allowances (preporučene dnevne količine)



Ljekovitost
Ljekovita vrijednost cvekle poznata je već iz antičkih vremena. Upotrebljava se kao pomoć u liječenju malarije, akutnih fibroznih bolesti i gripe u početnom stadiju te za regulisanje krvnog pritiska, posebno niskog, a povoljno utiče na živce i rad mozga. Cvekla je korisna i u liječenju malokrvnosti, posebno u djece i mlađih osoba, a poboljšava i rad želuca, crijeva i žuči.

Ona je i vrlo važna namirnica u ishrani vegetarijanaca jer sadrži određenu količinu kobalta koji sudjeluje u stvaranju vitamina B12. Vitamin B12 nalazi se samo u proizvodima životinjskog podrijetla, dok ga u povrću uglavnom nema. Vitamin B12 sudjeluje u stvaranju eritrocita u krvi, a pomanjkanje tog vitamina izaziva pernicioznu anemiju. Upravo zbog toga cikla je jedan od najboljih prirodnih lijekova za liječenje anemije i malokrvnosti.

Cvekla sadrži i jod. Prisutnost joda ciklu čini dragocjenom u borbi protiv ateroskleroze i kod usporavanja procesa starenja; pa se preporučuje i starijim osobama.

Zbog sadržaja selena cikla predstavlja namirnicu koja posjeduje svojstvo remineralizacije i uspješno se suprotstavlja prijevremenom starenju te sudjeluje u opštem čišćenju organizma.

Sadrži i salicilnu kiselinu koja u organizmu djeluje protuupalno.

Cveklu je najbolje konzumirati sirovu, i to ribanu s malo limunova soka. Ako želite poboljšati okus ovako pripremljenoj salati, uz ciklu upotrijebite mrkvu i/ili jednu kiseliju jabuku. Iznenadit će vas punoća okusa ovakve kombinacije.

Sok od cikle vrlo je ljekovit, a okus mu se može poboljšati dodatkom meda i limuna.

Cveklu možete konzumirati bilo u kojem obliku bez ikakvih nepovoljnih posljedica i ograničenja, lako je probavljiva i ne utiče negativno na sekreciju želuca.

Zahvaljujući prisutnosti antocijana koji cvekli daju crvenu boju, utiče na obnavljanje krvi, suzbija rast ćelija tumora i služi kao prirodno sredstvo za zaštitu i otklanjanje posljedica štetnog zračenja. Osim toga, betain i betanin iz cvekle pomažu u učvršćenju krvnih žila, regulisanju krvnog pritiska, smanjuju holesterol u krvi, potiču metabolizam i rad jetara, a jačaju i odbrambeni sistem organizma.

Višestruko ljekovito djelovanje cvekle na ljudski organizam u kombinaciji s vrlo pristupačnom cijenom predstavlja pravu blagodat za zdravlje dostupnu svima.


Cvekla se pokazala kao uspešan prirodni lek kod sledećih oboljenja:
- krvi, kao što su anemije, malokrvnost, percinozna anemija, ateroskleroza, masnoca u krvi (holesterol, trigliceridi)

- jetre, i to masne jetre, žutice, tvrde jetre, ciroze

- ova biljka je stanicni regenerator (uspešno regeneriše oštecene stanice)

- citostaticki ucinci su još uvijek predmet proucavanja, a najnovija istraživanja potvrduju pozitivno delovanje na promene karcinogenih stanica

- betain i betacian cine cveklu izvrsnim lekom za ucvršcivanje krvnih žila, smanjenje holesterola u krvi

- visoki sadržaj gvožđa pospešuje obnavljanje i aktivnost crvenih krvnih zrnaca (eritrocita)

- diureticno delovanje cvekle pomaže u oboljenjima reume i gihta

- danas se cvekla najviše koristi kod najtežih karcinogenih bolesti: tumor, leukemija i rak

- cvekla je delotvoran lek i u lecenju posledica zracenja, a pripisuje joj se i moc zaštite od radioaktivnosti i od X zraka

- kod oboljenja disajnih organa kao što su bronhitis, upala pluca, gripa i prehlada





ciklacikla


Sok

Cvekla kao lijek


Cvekla ne izaziva neželjene posljedice i ne utiče negativno na sekreciju želuca (ne oštećuje želudačni sok koji ima jednu od glavnih funkcija u procesu varenja hrane).

Veoma je važno uzimati cveklu u sirovom stanju. Kako sok od cvekle nije posebno prijatnog ukusa, on se može poboljšati, tako što mu se doda sok od limuna, sitno sjeckani peršunov list, nešto ćešera, soli, pa i malo pavlake. U kombinaciji sa drugim sokovima (od jabuke, dunje, kajsije) mogu se praviti razni kokteli.

Sok od cvekle može da se pije u slučaju potrebe, ili preventivno:

a) u slučaju potrebe, pije se na početku 1/2 litra dnevno sirovog soka. U slučaju vidljivog napretka dnevna količina se smanjuje na 1/4 litra. Ovom količinom treba nastaviti i nakon ozdravljenja 1-2 mjeseca, u zavisnosti od težine bolesti.

b) preventivno se pije do pola litra dnevno u gutljajima, a posebno je dragocjen u vrijeme nastupanja infekcijskih i virusnih bolesti, posebno gripa.
Cvekla se preporučuje za liječenje od tumora, leukemije i raka, kao i za ublažavanje tegoba od niskog pritiska, žuči i želuca, gripa i drugih poremećaja. Povoljno utiče na nerve i rad mozga. Supstance betanin i betain koje se nalaze u cvekli podstiču razmenu materija, smanjuju holesterol, održavaju krvne sudove i pomažu kod bolesti jetre. Zahvaljujući jodu, cvekla je korisna u borbi arterioskleroze. Takođe, cvekla čisti krv i usporava starenje. Cvekla je korisna u liječenju malokrvnosti, naročito kod djece jer sadrži visok procenat gvožđa. Ona sadrži celulozu i pektin pa povoljno djeluje i na rad crijeva.
Sok od cvekle, jabuke i mrkve


Sastojci:

-1 kg cvekle oguliti i izrendati

-1 kg mrkve oguliti i izrendati
 
-1 kg jabuka oguliti i izrendati



-2 limuna

-šećera ili meda po želji




Priprema:




Pripremljenu izrendanu masu sastaviti, dodati iscijeđena dva limuna , posuti šećerom ili medom i ostaviti 12 sati na hladno mjesto. Sutradan procijediti kroz sterilnu gazu. Od ove mase se dobije oko litar i po soka. Čuvati u frižideru! Piti po jednu-dvije kašike ujutro, natašte (prije jela). Uglavnm sok se preporučuje za poboljšanje opšteg stanja organizma, jačanje imuniteta, za jačanje krvne slike.





Svježi sok od cvekle:




Cvekla ima ljekovito dejstvo i kod najtežih oboljenja, ali kuhanjem gubi svoju ljekovitost, pa je najbolje napraviti sok od presne cvekle. Od jednog kilograma cvekle može se dobiti oko 700 mililitara soka. Sprema se tako što se cvekla tanko oljušti, sitno narenda i prelije sokom od limuna i medom. Kada ova smesa odstoji, dobro se procjedi i pije u gutljajima cijelog dana. Kod najtežih oboljenja dnevno treba popiti pola litre soka. Kada se osjeti poboljšanje, količinu treba smanjiti na četvrtinu.





Čorba od cvekle za jačanje krvi




Za jačanje krvi i oporavak organizma pripremite čorbu po sljedećem receptu. Isjecite dvije veze mladih listova cvekle i stavite da se kuha. Sa cveklom neka se kuha i veza peršunovog lista (10 - 15 minuta). Istovremeno nasjecite glavicu crnog i dva čena bijelog luka, narendajte korijen šargarepe, jedan korijen peršuna i manji korijen celera. U to dodajte sitno narendane 4 - 5 cvekli i sve prelijte velikom kašikom ulja i sokom od limuna. Na kraju sve stavite u vodu sa lišćem i odmah sklonite sa vatre.





Sirup od cvekle




Ovaj sirup je veoma zdrav i namijenjen onim osobama kojima je loša krvna slika…Poslije dva mjeseca uzimanja ovog sirupa doktor vam neće vjerovati da ste to vi.




Sastojci:

1 kg cvekle

1/2 kg mrkve (ne šargarepa, jer ima manje soka od mrkve)

3 manje narandže ili samo 2 ako su velike (u manjima ima više soka)

1/2 kg kiselih jabuka

1 limun

500 gr meda




Priprema:




Cveklu, mrkvu i jabuke oljuštiti i isjeckati na manje komade i ubaciti u sokovnik i iscjediti sok. Posebno limun i narandžu iscjedimo i dodamo u sok iz sokovnika, dodamo med (najbolji je lipov, bagremov ili livadski med). Sve povremeno miješamo da se med ujednaci sa sokom. Sipati u flaše. Dobije se oko jedan i po do dva litra sirupa. Ovaj sirup uzimajte svako jutro na prazan želudac oko 1 dcl razblažen sa vodom jer je ovako mnogo sladak. Ukusan je, veoma hranljiv i zdrav.





Cvekla - Napitak za snižavanje holesterola i triglicerida

Cvekla sa kozjim sirom


Cveklu očistit i staviti u sokovnik zajedno sa 5 komada limuna. Iscijediti 1,5l soka i sipati u bocu od 1,5l. Pjena koja se napravi cijeđenjem soka isto se sipa u flašu. Zatvoriti bocu i staviti u frižider. Pije se 1dcl prije podne i 1dcl naveće. Svaki put prije upotrebe soka protresti malo bocu. Nekim ljudima potrebna je jedna doza od 1,5l ovog napitka da bi regulisali povišen holesterol i trigliceride a pojedinim 2 doze a sve zavisi od organizma. Napomena: Nemojte niti slučajno početi piti 2. dozu dok ne provjerite nalaze nakon što popijete 1. dozu ovog napitka.
 



söndag 30 mars 2014

BISMILLAH -BUNDEVA-ALLAHOVE BLAGODATI





Ljekovita svojstva bundeve

 
 
Drugi nazivi: bundeva, bela bundeva, belokorka, dulek, ludaja, bela tikva,buca, tikva, budimka, bela ludaja, dudanja, bundevka, zuta tikva.
Latinski naziv: Cucurbita pepo L
Eng - PUMPKIN.







 


 

Opis biljke: je jednogodisnja zeljasta biljka, poznata u kulturama svih toplijih zemalja sveta.
Nauka je dokazala niz korisnih sastojaka i u pulpi i u semenu i zahtevi za sirovinom su pojacani. Tako nam se bundeva vraca zapakovana u farmaceutske proizvode. Seme se koristi za ublažavanje tegoba uvecane prostate i pozitivni efekti su potvrdeni.Uzgaja se ne samo zbog jestivog ploda koji moze biti tezak i preko 10 kilograma, vec i zbog uljevitih semenki iz kojih se pravi lako varljivo ulje. To su jednogodišnje biljke sa šupljim, po nekoliko metara dugim vrežama. List im je širok, na dugackim peteljkama. Izrazito žuti cvetovi bundeva privlace pažnju. Krupnim okruglim plodovima hrani se stoka. Iz semenki se vadi ulje. Zbog masovnosti setve i dobrog medenja bundeve su važna paša za pcele. Cvatnja pocne u junui traje do mrazeva. Glavnu pašu daju u julu i avgustu. Bundeve cvate rano u zoru. Cvet je otvoren do 10-11 sati, onda se potpuno zatvori. Svaki dan cvate drugi cvetovi.Bundeva sadrzi u sebi masnog ulja, pektina, belancevina, secera, karotena, manganove soli, vitamina C,fosforne kiseline, fitosterina i salicilne kiseline.

 


 
 




Žuckasto ili narandžasto meso bundeve sadrži niz dragocenih i lekovitih sastojaka. Pored manjih kolicina belancevina, ugljenih hidrata i masti, tu je niz vitamina (karotina ili provitamina A, C i vitamina B grupe - B1, B2, B3, B6, zatim niacina, folne kiseline i drugih), kao i mineralnih sastojaka (kalijuma, fosfora, kalcijuma, gvožda). A tu su i oligo i mikroelementi, pektini, celuloza i druga biljna vlakna. Što se tice energetske vrednosti, ona nije visoka: u 100 grama ploda ima samo oko 30 kalorija, tj. 126 kJ.

Seme bundeve, koje se takode cesto koristi i u ishrani i u narodnoj medicini, ima oko dvadeset puta vecu kalorijsku vrednost od ploda, pošto sadrži više belancevina, ugljenih hidrata i masti. Ali, i tu se nalaze vitamini B1, B2 i niacin, zatim minerali (najviše ima fosfora i gvožda), kao i niz drugih zaštitnih i lekovitih sastojaka, od celuloze i pektina do fitosterina, fitina, salicilne kiseline i drugog.
 



Bundeva se moze jesti pecena ili kuvana i spada u zdravu i lekovitu hranu.Svakodnevna kura, koju cine svez sok, kuvano ili pecenobundevino meso, pokazalo se dobro u lecenju psorijaze.Kostice od bundeve, oguljene presne ili pecene odlicno su sredstvo protiv crevnih parazita. I pored izuzetnih svojstava bundeva je slabo zastupljena u domacem jelovniku sto je prava steta.
Lekovito delovanje: U narodnoj medicini se plod bundeve preporucuje kao diuretik, za izbacivanje suvišne vode iz organizma, narocito kod ljudi obolelih od reume, gihta, zapaljenja bubrega ili bešike. Smatra se i da je odlicna dijetalna hrana za gojazne osobe, dijabeticare (ako se tokom pripreme ne zasladuje), kao i osobe sa oboljenjima želuca i tankog creva ili one koji pate od krvavih proliva. Svima se preporucuje kuvana i pecena bundeva ili sveže ocedeni sok. U novije vreme otkriveno je da bundeva dobro cini i obolelima od psorijaze.



Seme bundeve je, takode, lekovito i najcešce se preporucuje kao efikasno i neškodljivo sredstvo
 



protiv decjih glista i pantljicare. Mogu ga uzimati i deca od dve-tri godine, trudnice, dojilje i stariji, kao i oni sa bolesnom jetrom. Seme bundeve olakšava tegobe obolelih od prostate koji treba da ga jedu svakodnevno. Posebno je pogodno seme bundeve golice, koje se kupuje u bio-radnjama i onim sa zdravom hranom. Ovo seme ne treba ljuštiti. A kada se ljušti seme obicne bundeve, treba paziti da se pri tom ne ukloni i ona tanka, sivo-zelenkasta pokožica na semenu, pošto se u njoj nalazi najviše lekovitih sastojaka. U svetu se proizvode i neki lekovi za prostatu koji sadrže seme bundeve.

Protiv glista i pantljicare: treba ujutru, na prazan želudac pojesti istucane semenke sa malo meda (može i bez njega), mala deca od 30 do 50 grama, ona veca od 30 do 150, a odrasli od 300 do 400 grama semenki. Dobro je da se posle pola sata popije kašike ricinusovog ulja i zatim ništa ne treba jesti niti piti bar nekoliko sati.

Obolelima od psorijaze preporucuje se da u sezoni kada ima bundeve jedu pecenu ili kuvanu svakog dana, a mogu i da cede sok.

Za lecenje rana, opekotina ili ispucale kože narodna medicina preporucuje mazanje uljem od semena bundeve (može se kupiti u prodavnicama zdrave hrane).

Obolelima od zapaljenja bubrega ili bešike savetuje se da svakodnevno jedu po jedan obrok koji se sastoji od dinstane bundeve sa malo paradajza i seckanog crnog luka i koji je zacinjen kašikom-dve pavlake, ali bez soli.
 



Za ublažavanje bolova od proširenih vena dobro je da se sveže strugana bundeva stavi kao oblog na obolela mesta i drži što duže.

Osim sto daju dobro i ukusno ulje, semenke od bundeve veoma su lekovite i upotrebljavaju se za isterivanje pantljicare, olaksavaju mokrenje i pomazu kod uvecane prostate.
Ako sami spremate semenke brzo ih posle pranjaosusite i ostavite na hladnom i suvom mestu.
Kada se ljuste treba paziti da se ne skine sivozelena pokozica u njoj su najvredniji lekoviti sastojci.
Deci se daje 150-200 grama sveze ociscenih semenki istucanih i pomesanih sa medom - odjednom,
a odrasli uzimaju ujutru na gladan stomak 400 grama semenki. Posle pola sata treba popiti jednu kasiku ricinusovog ulja s crnom kavom. Nista drugo se ne jede. Ko ne moze da izdrzi neka uzme narendanu sargarepu.

Bundeva skida bradavice
Pazljivo uzeti prasnike iz sredine cveta bundeve, malo zgnjeciti i time trljati dvaput dnevno bradavicu.
Ponavljati dok bradavica ne otpadne.
 



Sok od bundeve
Stoga je mnogo korisnije u svakodnevnoj ishrani putem raznovrsnog voca i povrca obezbediti zaštitu i preduprediti poremecaje. Tako, na primer, za zaštitu prostate treba obezbediti u svakodnevnoj ishrani: med, polen, seme bundeve... U napitke, kroz koje se obezbeduju vitamini i minerali, uvrstite i sok bundeve:
- limuntus - 2 kes
- prirodni ekstrakt kajsije - 2 kes
- voda - 7 lit
- šecer - 2 kg
- bundeva - 3 kg

Ocišcenu bundevu staviti u šerpu i naliti vodu, kuvati dok bundeva ne omekša. Ispasirati bundevu sa tom vodom, dodati sve ostalo, izmešati da se istopi šecer i sipati u flaše
 
 

Prema porijeklu bundeve dolaze iz starog i novog svijeta. Stari Egipćani i Rimljani poznavali su i pripremali tikvice (Lagenaria vulgaris) i veliku duguljastu bundevu glatke kore (Luffa cylindrica) koja je prikladna za prehranu čovjeka samo dok je mlada. Također su se koristile sušene na suncu i pretvorene u zdjele i plitice. U novom svijetu, najstariji dokazi u vidu sjemenki pronađeni su u Meksiku i datiraju između 7000 i 5000 godina PNE. Danas je uzgoj bundeva rasprostranjen širom svijeta.

Nutritivne vrijednosti bundeve sadrže visoke doze antioksidansa, te vitamina A,C i E kao i folne kiseline i minerala u tragovima poput kalija, kalcija, selena i fosfora. U tom smislu najvrijednije je ulje od koštica koje sadrži vrijedne masnoće, bjelančevine, ugljikohidrate, te vitamine A, B1, B2, B6, C i D. Iznimno visok sadržaj vitamina A iznosi 7384 mg na 100 grama proizvoda što čini 246% dnevne preporučene vrijednosti.

Bundeva spada u jednu od najmanje kaloričnih namirnica. 100 grama sadrži samo 26 kalorija, te ne sadrži zasićene masti, stoga je idealna za programe regulacije tjelesne težine.

U narodu je odavno poznato njeno djelovanje na osobe s bolestima želuca i crijeva, djeluje i kao diuretik a odlična je i za problematičnu kožu te za eliminaciju parazita u crijevima. Osobito se ističe ljekovitost iz sjemenki kod problema s prostatom. Za sjemenke je važno spomenuti da se konzumiraju sirove, oljuštene, ali tako da tanka opna ostane na sjemenkama.




 

Osim što su jako lijepe, bundeve su i vrlo ljekovite, pomažu kod čitavog niza stanja i bolesti, posebno je učinkovito ulje dobiveno iz sjemenki bundeve.

Sjemenke bundeve su doista odličan izvor dijetalnih vlakana i mono-nezasićenih masnih kiselina, koje su dobre za zdravlje srca. Osim toga, sjemenke su koncentrirani izvori proteina, minerala i vitamina. Na primjer, 100 g sjemenki bundeve osigurava 559 kalorija, 30 g proteina, 110% RDA željeza, 4987 mg niacina (31% RDA), selena (17% od RDA), cinka (71%) itd., ali bez kolesterola. Nadalje, sjemenke su odličan izvor aminokiseline triptofan.

Triptofan je jedna od 8 esencijalnih aminokiselina, u organizmu se ne može sintetizirati, stoga se mora dobiti iz ishrane. Ključan je u stvaranju nijacina i serotonina.

Sirovo bundevino ulje sadrži zdrave omega-6 i omega-9 masne kiseline, fitosterole, te vitamin E i K. Linolna kiselina sadržana u ulju promiče zdravu funkciju mozga, kao i gipkost kože. Oleinska smanjuje povišeni kolesterol, potičući zdravlje srca i jetre.

Steroidni Delta-7 sterini iz bundevinog ulja mogu biti element koja blokira dihidrotestosteron (DHT), hormon koji nastaje iz metabolizma testosterona, a koji je faktor gubitka kose kao i povećane prostate kod muškaraca.

Ulje iz koštica bundeve je također dobar izvor beta-sitosterola, koji također inhibira enzim koji pretvara testosteron u DHT. Iako nije dokazano da visoka razina DHT-a uzrokuje rak prostate, moguće ja da ovo ulje ima ograničene mogućnosti kod tretmana raka prostate. Žalosno je da se ne provode ovakve prijeko potrebne studije.




 

Preporučena doza za zdravlje je jedna žličica sirovog ulja sjemenki bundeve tri puta dnevno.

Općenito, bundeva je odličan izvor brojnih prirodnih poli-fenolnih spojeva flavonoida poput α, ß karotena, kriptoksantina, luteina i zeaksantina, takozvanih vitamina za oči.

Zeaksantin je prirodni antioksidant koji djeluje tako što filtrira UV zrake u makuli mrežnice oka. Pomaže u zaštiti od "senilne makularne bolesti" kod starijih osoba.

Zbog svega navedenog, bundeva posjeduje anti-upalna, anti-kancerogena i anti-dijabetička svojstva.



 


Dijabetes
Istraživanje sveučilišta East China Normal je 2007.utvrdilo da bundeva uspješno promovira regeneraciju oštećenih stanica gušterače kod dijabetičnih štakora. To je potaknulo razine inzulina u krvi štakora. Istraživači zaključuju da bi ekstrakt bundeve mogao biti dobar za ljude u pred dijabetičnom stanju, kao i za dijabetičare, te bi se potreba za inzulinom u inekcijama drastično smanjila.

2009. godine, japanski tim znanstvenika proveo je istraživanje koristeći pastu od bundeve u kontrolnoj skupini laboratorijskih štakora s dijabetesom tipa 2 u oralnom testu tolerancije glukoze. Uočeno je da je bundeva bila učinkovita u poboljšanju tolerancije glukoze i otpornosti inzulina.


Prostata
Institut kliničke medicine, odjel za urologiju, Nacionalnog Cheng Kung Sveučilišta na Tajvanu objavilo je 2006. studiju o učincima bundevinog ulja kod štakora s povećanom prostatom. Istraživanje je pokazalo da su štakori kontrolne skupine hranjeni ovim uljem imali manju prosječnu težinu prostate kao i smanjenu razinu proteina u odnosu na druge skupine.

Druga, dvostruko slijepa placebo kontrolirana studija, provedena na ljudima, ispitivala je učinke bundevinog ulja i ulja palminih koštica na muškarcima s povećanom prostatom. Istraživači su na Sveučilištu Sangmyung u Seoulu, jednoj grupi davali placebo – grupa A, bundevino ulje skupini B, ulje palminih koštica skupini C, i bundevino ulje u kombinaciji s palminim uljem skupini D. Ispitivano je 47 muškaraca s povećanom prostatom tijekom 12 mjeseci.

Istraživači su otkrili da je međunarodna bodovna lista za simptome prostate poboljšana u skupinama B, C i D. Nadalje, maksimalni mokraćni protok je poboljšan u skupinama B i C, s najviše značajnog poboljšanja nakon 6 mjeseci u skupini B, a nakon 12 mjeseci u skupini C. Međutim, nije se pokazalo značajno poboljšanje u kombinaciji tretmana bundevinog ulja i palminog ulja.

Autori studije zaključuju: "Iz ovih rezultata je vidljivo da je primjena ulja budevinih sjemenki i palminog ulja klinički sigurna i može biti učinkovita kao komplementarni i alternativni medicinski tretman za benigne hiperplazije prostate".

Zbog svih navedenih dobrobiti, priuštite sebi tijekom sezone zdravlje iz još jednog čuda prirode: bundeve

Jesen se poznaje po bundevama. Malim, velikim, žutim, zelenim, narančastim, okruglim, duguljastim i trbušastim. Više od 800 različitih vrsta bundeva, od onih najmanjih do onih divovskih, svoje porijeklo vuče iz Afrike i Sjeverne Amerike. Bundeve porijeklom iz Afrike, zbog svoje čvrste kore, u starom su se Egiptu te antičkoj Grčkoj i Rimu sušile na suncu i koristile kao zdjele, tanjuri i plitice. A one pak koje potječu iz Sjeverne Amerike služile su za hranu i uzgajale su se na području današnjeg Meksika još prije 9 000 godina. U Europu su, kao i mnoge druge biljke, dospjele morskim putem, zahvaljujući Kolumbu, tek nakon otkrića Amerike 1492. godine.
Jušna žlica drobljenih, ekološki uzgojenih koštica bundeve dnevno kroz dulje razdoblje ima preventivni učinak na funkcije mokraćnih organa i prostate.

Bundeve su ukusne i dijetne, jer sadrže više od 90% vode i malo masnoća. Od njih se spremaju juhe, variva, složenci i kolači, ali i kompoti i marmelade. Koštice bundeve su kao stvorene za grickanje, ulje se koristi za spremanje salata, a izdubljena kora za serviranje jela na prastari način.

No, bundeve su, zahvaljujući svojim sastojcima, i jako ljekovite, pa se one i njihovi pripravci odavna koriste u narodnoj medicini i kozmetici. Bundeve, naime, sadrže obilje vitamina A, C, E i folne kiseline te minerala i elemenata u tragovima (primjerice, kalija, kalcija, selena i fosfora). Ulje dobiveno od koštica bundeve posebno je dragocjeno u ljekovitom smislu jer sadrži vrijedne masnoće, bjelančevine, ugljikohidrate, te vitamine A, B1, B2, B6, C i D.



Bundeva čisti kožu
Prehrana temeljena na bundevi i sastojcima dobivenih od nje ima blagotvoran utjecaj na ljudski organizam i njegovo zdravlje. Bundeva se, zahvaljujući svojim sastojcima, koji utječu na regulaciju žlijezda lojnica, odavna koristi za umirenje upaljene kože lica te pri pojavi akni i mitesera. Zbog tih se svojstava, a posebno obilja vitamina A, koji se u bundevi nalazi u obliku beta-karotena, a koji, između ostalog, potiče izmjenu tvari u koži, ekstrakti bundeve nalaze u mnogim kozmetičkim linijama za njegu problematične mladenačke, te općenito nečiste i masne kože.

Maska za njegu masne kože sklone upalama i aknama, koja će očistiti i suziti proširene pore kože lica, može se pripremiti i kod kuće. U tu svrhu načinite pire od mesa bundeva, rasporedite ga po licu i pustite da djeluje petnaestak minuta. Ako želite, pireu od bundeve možete dodati i jušnu žlicu zobenih pahuljica. Nakon petnaestak minuta masku isperite mlakom vodom.



Bundeva podiže imunitet
Bundeva sadrži veću količinu beta-karotena, obilje ostalih antioksidansa, vitamina C i E, nekoliko važnih aminokiselina i minerala, a posebno kalij i cink, koji svi zajedno imaju presudnu ulogu u borbi protiv slobodnih radikala i u podizanju cjelokupnog imuniteta organizma. Stoga ljekoviti sastojci iz bundeve štite organizam od različitih alergija i infekcija, što je posebno važno u jesenskom i zimskom razdoblju, artritisa te oboljenja srca i krvotoka (ateroskleroze i srčanog infarkta).
Ulje od koštica bundeve posebno je blagotvorno jer sadrži vrijedne masnoće, bjelančevine, ugljikohidrate, te mnoge vitamine npr. A, B1, B2, B6, C i D.

Zbog spomenutih sastojaka, bundeva snižava kolesterol u krvi te štiti od različitih kancerogenih oboljenja. U borbi protiv slobodnih radikala i za podizanje imuniteta posebno je učinkovito redovito i permanentno konzumiranje hladno prešanog ulja koštica bundeve i njenih sjemenki, kao i korištenje pripravaka na bazi bundeve kao dopunu redovitoj prehrani.



Bundeva liječi
Kada je riječ o zdravlju, osim u preventivne svrhe, bundeva se u pučkoj medicini, ali i u modernoj fitoterapiji (liječenju biljem), koristi kao sredstvo za ublažavanje mnogih teškoća i kao dopunsko sredstvo u liječenju mnogih bolesti.

Sastojci koštica i njihova ulja dobro su poznati i učinkoviti u liječenju poteškoća s funkcioniranjem mokraćnog mjehura i bubrega, a posebno prostate. Ljekoviti sastojci jačaju muskulaturu mokraćnog mjehura, potiču mokrenje, smiruju upalne procese te sprječavaju poremećaje u funkcioniranju mokraćnih organa. I u slučaju poremećaja u funkcioniranju prostate, od čega pati više od polovice muškaraca iznad šezdesete godine života, sastojci bundeve dokazano daju izuzetne rezultate, pa se preporučaju čak i u slučaju početnih stadija kancerogenih promjena na prostati.

Znanstvena su istraživanja dokazala da jušna žlica drobljenih, ekološki uzgojenih koštica bundeve dnevno kroz dulje razdoblje ima preventivni učinak na funkcije mokraćnih organa i prostate, dok veća količina (otprilike 3 žlice dnevno) može bitno ublažiti poremećaje koji nastaju kao posljedica povećanja prostate.


Stanište: bundeva potječe iz Meksika, odakle su je Španjolci prenijeli u Evropu. Prva vijest o bundevi potječe od Kolumba koji je u svoj dnevnik unio pod datumom 3. prosinca 1492. da je tu biljku upoznao na Kubi. Na glasovitom indijanskom groblju u Ankonu kod Lime iz 12. stoljeća našle su se u grobovima prilikom iskapanja koštice bundeve. U rukopisima evropskog kulturnog područja nije nigdje spomenuta bundeva prije nego se Kolumbo vratio u domovinu. Vrsta bundeva, tzv. tikvice (Lagenaria vulgaris Ser.), potječu iz Indije, a udomaćene su na Molucima kao i u Abesiniji. Na području Evrope više se probila okrugla bundeva koja potječe iz Amerike.

Bundeva uspijeva na dubokim i vlažnim zemljištima te sunčanim položajima, a na povoljnim staništima može po 1 hektaru dostići vrlo visoke prinose.

Ljekoviti dijelovi biljke: u prvom redu kao ljekoviti dio biljke treba navesti sjeme, odnosno bundevine koštice (Semen Cucurbitae). Ne manje vrijedan je i jestivi dio bundeve, tzv. usplođe.

Ljekovite i djelotvorne tvari: u prvom redu bogati sadržaj masnog ulja, nadalje fitosterin, bjelančevina, globulin, edestin, lecitin, šećer, fitin, smola, enzimi, diastaza, ureaza, emulzin, nešto salicilne kiseline i brojne mineralne tvari, naročito natrij i kremična kiselina.

Ljekovito djelovanje: brzo proširenje bundeve čitavom Evropom ima se dijelom pripisati činjenici što je pučka medicina brzo upoznala ljekovitost te biljke. Ta je ljekovitost sada našla i znanstvenu potvrdu.

Bundeva je ukusno i prijatno jelo, pogodno za dijetu i lijek za bolesnike koji boluju na želudac, a vrlo je uspješna kao dijetno jelo kod nezdrave ugojenosti.

Bolesnici što boluju na srcu i od šećerne bolesti, kao i oni koji boluju od gihta i reumatizma, trebali bi bundevu što više uključivati u svoju dijetnu ishranu. Bundeve, kao i srodne joj lubenice, vrlo su preporučljive bolesnicima na bubrege i mjehur, tzv. kura s bundevom već je često pomogla gdje su zakazali i skuplji lijekovi.

Dijetna kura s bundevom: oguli se manja bundeva ili dio veće, nareže na male komade ili ploške, te se uz dodatak nekoliko dobro sazrelih rajčica (br. 137) i nekoliko u ploške narezanih komada crvenog luka (br. 7) lagano pirja u vlastitom soku. Može se dodati malo slatkog ili kiselog vrhnja, no ovo se dijetno jelo ne smije soliti. To jelo treba jesti jednom dnevno kroz dulje vrijeme. Kod bolesti bubrega ili mjehura, a naročito kod bolesti bubrega, može se bundeva samo najtoplije preporučiti. Najprije nastupa povećanje tekućih i krutih sastojaka mokraće, a nakon toga slijedi opadanje nakupljanja tekućine u tkivu (edem).

Bundevino sjeme od davnine važi kao vrlo dobro sredstvo protiv crijevnih nametnika. Ako se poduzima kura za liječenje od trakavice, potrebno je kod stroge dijete dobro žvakati 80 do 100 oguljenih sjemenki i oko pola sala nakon toga uzeti pola jedaće žlice ricinusova ulja. Kod toga se ne pojavljuju nikakve neprijatne popratne pojave, ako se kura mora i ponovili radi izostanka uspjeha. Kod crijevnog nametnika oblika oko 1 cm kratkog končića (oxyuris vermicularis) koji je vrlo čest kod djece, uzima se dnevno 10-15 oguljenih sjemenki bundeve, a 1 sat nakon toga 1 čajna žlica ricinusova ulja. Kurom od bundevinih koštica odstranjuje se iz tijela i tzv. riblja trakavica (Botriocephalus Iatus) koja se inače iz tijela naročito teško odstranjuje. Sjemenke bundeve posjeduju, naime, tvari koje štetno djeluju na crijevne parazite i koje ih istjeraju iz tijela, a do danas još nisu pobliže poznate. Sjeme se može nakon ljuštenja dobro zdrobiti i pomiješati s jednakim dijelom sirovog mlijeka tako da nastane kaša. Nipošto se ne smije ukloniti nježna siva pokožica sjemena koja se nalazi neposredno ispod sjemene ljuske jer se u toj pokožici nalaze djelotvorne tvari. Kneipp preporuča da se bundevino sjeme uzima istovremeno s čajem od pelina.

Hladnim putem dobiveno ulje od bundevinog sjemena vrlo je zdravo i korisno stolno ulje, no ono se na žalost dosta brzo užegne, što se sprečava čuvanjem na hladnom i tamnom mjestu u dobro zatvorenim bocama. Ulje se ne smije čuvati u limenim posudama. Ulje od bundevina sjemena odličan je lijek za rane, naročito za opekotine i kao uspješno sredstvo za trljanje ispucanih ruku i nogu uslijed hladnoće.

Kod teškoća s prostatom preporuča se piti po mogućnosti topli i bez šećera - pripravak od skuhanog zdrobljenog sjemena.

Primjena u pučkoj medicini: svi gore navedeni načini potječu iz pučke medicine. Daljnje mogućnosti primjene: kao sredstvo za rane upotrebljava se u pučkoj medicini sušeno i u prašak zdrobljeno bundevino sjeme. Mesnati dio ploda razreže se u tanke ploške te se stavlja na kožne čireve i na ograničena žarišta gnojnih upala (apscesi). Te obloge treba češće obnavljati dok čirevi i apscesi ne sazriju. Ako trudnice za vrijeme trudnoće češće povraćaju, ponovljeno uživanje svježeg mesnatog dijela ploda (i u obliku kompota) donosi pomoć i olakšanje.

Za šećerne bolesnike priprema se čajna mješavina od oljuštenog sjemena, korijena odoljena i listova borovnice u jednakim dijelovima. Od toga se uzimaju 3 čajne žlice za dnevnu količinu od 2 šalice; priprema se kao oparak, a pije se u gutljajima i bez šećera.

Kod vodene bolesti, bolesti mjehura i bolesti bubrega koje nisu na upalnoj osnovi, treba uzimati mnogo bundeve u obliku salate, povrća, sokova ili kompota.

Sirovi mesnati bundevin dio sitno se izreže i zgnječi u kašu što je izvrstan oblog za premorene noge i noge koje peku, za proširene vene kao i za gangrenozna mjesta na tijelu starih ljudi. Mesnati dio bundeve upotrebljava se za obloge samo svjež, jer kuhan ne djeluje.

Juhu, povrće i kompote od bundeve treba što više trošiti u ishrani, a općenito bi bundevi kao ljekovitoj biljci trebalo posvetiti više pažnje

onsdag 30 oktober 2013

BISMILLAH -HURMA-ALLAHOVE BLAGODATI





HURMA - Najzdravije voće na zemlji!!! 




 
 

 
Palmina stabla hurmi uzgajaju se zbog njihovih jestivih plodova. Hurme su voće koje se mnogo koristi u različitim dijelovima svijeta i važan su dio ishrane u arapskim zemljama. Proizvode se u trideset pet različitih zemalja na oko 2,9 miliona hektara.Glavne zemlje koje uzgajaju i prodaju hurme su Egipat, Saudijska Arabija, Irak, Iran, Pakistan, U.A.E., Alžir, Libija, Tunis, SAD, i male količine u Španiji, Meksiku, Jemenu i Palestini.

Palmino stablo hurme počinje davati plodove već u dobi od ped godina, a period davanja ploda traje do šezdesete godine starosti. Prinos hurmi ovisi o mnogim faktorima. Neki plodovi sazrijevaju u ranoj sezoni, dok drugi ne sazriju do kraja sezone (august/septembar). Postoje različite vrste među hurmama, prema nekim podacima oko 550 vrsta. Tako, prema jednom istraživanju, zabilježeno je da 367 vsta hurmi ima u Iraku, 26 u Egiptu, 22 vrste u Sudanu, 244 u Maroku, 400 u Iranu, 250 u Tunisu i 196 u Americi. Najbolje vrste hurmi su veoma rijetke. Jedna od boljih vrsta hurmi je medinska 'adžva koju Allahov Poslanik, 'alejhissselam, spominje u hadisima zbog njene vrijednosti. 
Četri faze sazrijevanja
Hurme sazrvijevaju u četri različite faze koje su poznate po arapskim terminima: kimri (nezrela), khalal (pune veličine, zrela i hrskava), rutab (zrela i mekana) i temra (zrela, sušena na sucnu). U kimri fazi je nagli porast u veličini hurme i sa niskim je nivoom šećera. To je period najveće aktivnosti kiseline i vlage (do 85%). Na kraju ove faze hurma počinje dobivati žutu ili crvenu boji, u zavisnosti od vrste hurme, kada se navedene karakteristike hurme mijenjaju. Kada hurma pređe u khalal fazu, plod je već botanički zreo i sjeme može klijati. U ovoj fazi težina ploda polahko opada, vlaga se smanjuje i količina šećera se povećava. Kada voće počinje da dobiva smeđu boju, tada hurma prelazi u treću fazu: rutab, kada se težina hurme smanjuje zbog smanjenja nivoa vlage i djelimične inverzije saharoze u invertni šećer, kora od ploda tamni, a plod se smekšava. Tada se vlaga spušta na oko 35% i hurme se u ovoj fazi prodaju kao svježe voće. Samo ukoliko su hurme ostavljene i dalje na palmi preći će u temr fazu. 
Hemijski sastav hurme
Uz obilje vitamina i minerala, hurma ima za 25% više kalija nego banana, dok je količina masti, natrija i kolesterola na niskom nivou. Hurme se razlikuju od ostalog voća u tome što imaju botaničku zrelost u tri različite faze, kada je hemijski sastav hurme različit. Poznavanje hemijskog sastava hurme je od iznimne važnosti. 
Hurma ide iz jedne krajnosti vlage (85% u kimri fazi) u drugu (5-10% u suhim pustinjskim hurmama). Između toga postoji nekoliko nivoa vlažnosti. Sadržaj vlage može biti umjetno manipulisan sušenjem (bilo na suncu ili dehidracijom) da se ona ukloni, ili (vakumskom) hidratacijom ili parenjem, da se vlaga poveća. 
Šećeri predstavljaju najzastupljeniju komponenetu u hurmama. Svi šećeri u hurmama sadrže mješavinu saharoze, glukoze i fruktoze (od kojih su zadnja dva derivati od saharoze nakon inverzije). Relativna količina saharoze, fruktoze i glukoze je određena uglavnom prema vrsti hurme, ali se može reći da većina hurmi pripada vrsti invertnih šećera, tj. da se nalaze u fazi kada je skoro sva saharoza pretvorena u glukozu i fruktozu.
Proteini i masti se pojavljuju u malim količinama u hurmi. Masti su uglavnom skoncentrisane u kori hurminog ploda, a više imaju ulogu u zaštiti voća od vanjskih uticaja nego što je to radi njihove hranjive vrijednosti. Proteini se javljaju u hurmama u rasponu 1 - 3%. Hurme sadrže elementarni hlor koji se koristi u zaštiti zuba od propadanja. Selenijum, drugi elemenat za koji se vjeruje da pomaže u prevenciji od kancera i da je važan za imune funkcije organizma, takođe se nalazi u hurmama. Proteini u hurmama sadrže 23 vrste amino kiselina, od kojih se neke ne nalaze ni u najpopularnijem voću, kao što su narandže, jabuke i banane. 
Hranjiva vlakna su prisutna u hurmi u prosjeku 6,4-11,5%. Ova vlakna su bitna, jer sprečavaju apsorpciju LDL holestarola. Osim toga, vlakna djeluju kao glavni laksativi. Na ovaj način se štiti membrana debelog crijeva, što sprečava hemikalije koje uzrokuju kancer da se vežu za debelo crijevo.
Zrela hurma sadrži vitamine A, C, B1, B2 i niacin u umjerenim količinama. Hurma je, također, dobar izvor natrija, magnezija, kalcija i željeza. Dovoljna količina hlora, bakra, sumpora i fosfora je takođe prisutna u hurmi. Osim toga, hurma sadrži i boron, kalcijum, kolbat, željezo, magnezijum, mangan, potasijum, sodijum i cink. Kalcijum je važan mineral koji je esencijalan za sastav zuba i kostiju, i neophodan je tijelu za stezanje mišića, zgrušavanje krvi, i provođenje nervnih impulsa.
Zdravstvene koristi hurme
Voće ima jako koristan efekat na ljudski metabolizam. Kada bolesna osoba konzumira voće, obezbjeđuje organizam šećerima i mineralima. Voće je bogato kalcijumom i željezom, a u ovim sastojcima hurma se posebno ističe. Ovi minerali su esencijalni za jake kosti i dobru krv. Vlaknaste materije u voću pružaju lakši prolazak hrane u digestivnom traktu i jednostavan rad crijeva. Šećeri i organske kiseline, koje se nalaze u voću, povećavaju njihov laksativni efekat, te na taj način sprečavaju zatvor. 
Potencijalne zdravstvene koristi voća i povrća pripisuju se polifenolima iz njihovog sadržaja, tačnije flavonoidima o kojima se mnogo pisalo u zadnjih desetak godina zbog njihovog biološkog efekta. Nedavna istraživanja su pokazala da hurma može biti dobar izvor ovih aktivnih komponeneti. Također je otkriveno da hurma ima potencijalnu sposobnost da uguši slobodne radikale koristeći različite metode, čak i unutar studija koje su našle mali sadržaj ukupnih fenola.
Fenolski spojevi sadrže antioksidativne sposobnosti. Nedavno istraživanje je otkrilo takve aktivnosti na hurmama iz Alžira, Omana i SAD-a. Antioksidanti, koji mogu suzbiti reaktivne složene radikale, mogu spriječiti okisdaciju drugih molekula i na taj način imati efekat u promociji zdravlja u prevenciji degenerativnih bolsti. Interes za antiokisadantima se povećao iz razloga što imaju visok kapacitet u istjerivanju slobodnih radikala koji su povezani sa različitim bolestima.
Problemi sa tankim i debelim crijevom mogu uzrokovati različite bolesti što se uveliko odražava na opće zdravlje. Održavanje zdravlja crijeva je veoma bitno, a način postizanja ide upravo preko prehrane, tj. unošenja u probavni trakt onoga što vraća crijevnu floru u normalno stanje. Hurma to upravo čini sa svojim nikotinskim sastavom poboljšavajući zdravlje crijeva, sprečavajući razvoj negativnih i pospješujući razvoj pozitivnih bakterija potrebnih za bolji rad crijeva. Hurme, također, pomažu kod dijareje zbog potasijuma kojeg sadrže u sebi. Potasijum je isto tako potreban organizmu radi održavanja zdravlja i balansa centralnog nervnog sistema, a potreban je i za kontrakciju mišića, što uključuje i lupanje srca. 
Velika količina šećera, odnosno glukoze, fruktoze i saharoze, u hurmi daje insnatnu energiju. Tijelo koristi karbohidrate da pravi glukozu, što tijelo koristi da prevede u energiju, a zatim tu energiju koristi za efikasnije kretanje i rad. Glukoza se može odmah koristiti ili skladištiti u mišićima i jetri za kasniju upotrebu. Hurme imaju značajnu količinu željeza što je čini dobrim lijekom u slučaju anemije. 
Hurma sadrži tiamin, riboflavin, niacin, vitamin B6 i pantotensku kiselinu, a svi ovi vitamini su u grupi koja se zove B-kompleks, i oni imaju mnoge zdravstvene funkcije. Odgovorni su za održavanje ispravnog nivoa glukoze, obezbjeđujući energiju i proizvodeći krvne ćelije, između ostalog. Hurma je dobar izvor kalcijuma koji je esencijalan za kosti.
Hurma u Kur'anu i hadisu
Hurme i stabla hurme spomenuti su u Kur'anu na oko dvadeset mijesta. Broj spominjanja ovog voća u Kur'anu ističe njegov značaj. Poznat je kur'anski ajet u kojem se spominje slučaj Merjeme kada su je porođajne muke odvele do palminog stabla, pa je Allah savjetuje preko meleka da zatrese stablo i nahrani se hurmama. 
Poslije nju porođajne muke odvedoše do pamina stala, te zakuka:“Kamo sreće da sam prije ovog umrla i da sam u zaborav potpuno utonula“ Tada je neko ispod nje dozva: „Ne budi tužna, jer Gospodar tvoj dao je da ispod tebe poteče voda. I zatresi stablo palmino, pa će po tebi pasti svježih datula. – Tako jedi i pij, i budi vesela...“ (Merjem, 23.-26.)
Mnogobrojni su hadisi koji govore o hurmama. Ovdje ćemo spomenuti jedan hadis u kojem Allahov Poslanik, 'alejhisselam, spominje medinsku hurmu 'adžvu: „Ko god uzme sedam hurmi za svoj doručak neće patiti od otrova, a niti od opčinjenosti taj dan.“ (Muttefekun 'alejhi)
Značaj hurme za postača
Allahov Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, imao je običaj iftariti svježim hurmama, ili suhim ukoliko ne bi našao svježe, prije nego što bi klanjao akšam-namaz. Postoje medicinske koristi u ovome. Tokom posta, želudac se isprazni, tako da jetra ne može naći dovoljnu energiju da prenese u druge organe. Slatka hrana najbrže stiže do jetre i šećeri se u njoj najlakše pretvaraju u energiju. Kada postač iftari hurmom, ona iz želuca stiže do jetre, a jetra onda šalje potrebnu energiju do ostalih organa i na taj način tijelo je spremno da prihvati i preradi hranu koja se nakon toga za iftar konzumira. Ukoliko se post prekida odmah jedenjem cijelog oborka, čini se šteta tijelu koje je već zbog posta bilo u stanju slabosti. Međutim, prekidanje posta prvo hurmom pomaže u procesu varenja hrane i daje energiju koja pomaže varenju iftarskog obroka. 



  

U arapskim zemljama datule predstavljaju popularnu i ekonomicnu namirnicu, lako se cuvaju i suse, i svi ih konzumiraju tokom cijele godine.


Hemijski sastav datula
Procenat secera u datulama iznosi oko 70%, proteina 20% i masti oko 3%. Datule su bogate mineralima: kalcijem, kalijem, zeljezom a sadrze i poprilicnu kolicinu vitamina B i C.


Hranjiva vrijednost datula
Covjek moze zivjeti samo od datula dugo vremena, jer su bogate secerima, lako su probavljive i organizam ih lako apsorbuje. Medjutim, siromasne su mastima i proteinima, i ako se ishrana ogranici samo na njih to moze uzrokovati mrsavost. A ako ih osoba konzumira uz casu mlijeka, onda oni zajedno cine potpunu ishranu iz svih aspekata, jer mlijeko sadrzi dovoljne kolicine masti i proteina ( 7 datula pojesti uz casu mlijeka).


Hrana za porodilje
Datule su bogate kalcijem i zeljezom i zato se preporucuje konzumacija u toku poroda i u postporodjajnom periodu. Kolicina kalcija i zeljeza dovoljna je i neophodna za stvaranje majcinog mlijeka, i da majci nadoknadi ono sto izgubi u toku trudnoce ili dojenja. Zeljezo i kalcij neophodni su za razvoj dojenceta, jer se smatraju vaznim elementima koji ulaze u formiranje krvi i kostane srzi (mozdine).


Najbolja hrana
Preporucljivo je ujutro nataste pojesti 7 datula. Spavanje isprazni zeludac (kao i post) i jetra ne nalazi nista sto bi iz njega crpila i poslala organima, a posto slatko najbrze stize do jetre, i sto joj je najdraza hrana, posebno datule, ona ih intenzivno prihvata, brzo ih sagorijeva i dobivenu energiju salje mozgu i drugim organima. Medicina je dokazala da su secer i voda prvo sto je potrebno organizmu nakon spavanja (posta).


Ljekovita svojstva datula
1) U starim medicinskim izvorima navodi se da konzumiranje datula nataste ubija gliste

2) Stari Egipcani koristili su datule za lijecenje bolesti mokracnog mjehura, zeluca i crijeva

3) Datule su korisne za jacanje crijevnih misica, i pomazu u slucaju zatvora (konstipacije), jer sadrza vlakna koja podsticu pokretljivost crijeva

4) Jacaju maternicu, posebno u toku poroda. Najnovija istrazivanja potvrdjuju da datule podsticu kontrakcije maternice

5) Datule imaju umirujuce djelovanje, tako sto sto djeluju na stitnu zlijezdu. Zato doktori svajetuju da se ujutro daju datule nervoznoj djeci i starijim osobama, za bolje raspolozenje

6) Razmeksane datule u vodi imaju diureticko i laksativno djelovanje

7) Datule sadrze kalcij i kalij i najbolje su za neutralisanje zelucane kiseline, jer nakon probave iza njih ostaje pepeo koji neutralise kiselinu nastalu nakon konzumiranja hrane bogate proteinima, kako sto su riba i jaja.


Hranjiva vrijednost koja se nalazi u 100g suhih datula:
Voda---20g

Masti---0,6g

Vlakna---2,4g

Vitamin B1---0,8mg

Nikotinska kiselina---2,2mg

Fosfor---72mg

Proteini---2,2g

Ugljikohidrati---75g

Vitamin A---60iu

Vitamin B2---0,05mg

Kalcij---65mg

Zeljezo---2,1mg

U 100g suhih datula nalazi se oko 284 kalorije.

 

 
 
U Kur’anu, Uzvišeni Allah dželle we ala, spominje hurme na nekoliko mjesta, dok naš Miljenik, Muhammed sallalahu alejhi we sellem je i sam uveliko koristio hurme u raznim oblicima.

Svojim primjerom i savjetima nama preporučuje i ukazuje na vrijednost hurme kao hrane, lijeka, a i zaštite od mnogih neželjenih posljedica. Osobama koje žele održati svoje dobro zdravstveno stanje, a i onima koji to stanje žele popraviti preporučeno je dnevno unošenje sedam hurmi, neovisno koje vrste.

 


HURME U KUR’ANU
U devetnaestoj suri u Kur’anu, Suri Merjem, koja je objavljenja u Meki a sadrži 68 ajeta, Merjemi, radijallahu anha, se preporučuju Hurme u njenim teškim porođajnim bolovima. U suri Merjem se kaže:

"I porođajni bolovi prisiliše je da dođe do stabla jedne palme. ‘Kamo sreće da sam ranije umrla i da sam potpuno u zaborav pala!’, povika ona. (sura Merjem 23 ajet).




I on je, niže nje, zovnu: "Ne žlosti se, Gospodar tvoj dao je da niže tebe potok poteče. (sura Merjem 24 ajet)


Zatresi palmino stablo, posut će se po tebi datule svježe. (sura Merjem 25 ajet).


Pa jedi i pij i budi vesela! A ako vidiš čovjeka kakva, ti reci: "Ja sam se zavjetovala Svemilosnom da ću šutjeti, i danas ni s kim neću govoriti." (sura Merjem 26 ajet).

Amr ibn Mejmun kaže da porodiljama nije ništa bolje od hurmi- svježih datula (tj.rutab) i to potkrepljuje citiranjem gore navedenih ajeta. Inače hurme stimulišu maternicu trudnice regulisanjem i pospješivanjem kontrakcija što olakšava porod. Hurma sadrži supstancu koja steže matericu. Ona pomaže da se mišići materice jače stegnu te brže istisnu plod. Ovako stegnuti mišici ublažavaju krvarenje. Hurme sadrže određene vrste šećera poput fruktoze i glukoze te minerale i proteine koji su, ukoliko ih žena na porođaju uzme, za nju najbolja hrana i daju joj veliku količnu energije.

Hurme imaju širok spektar zdravstvenih i nutritivnih vrijednosti, zbog kojeg se smatraju najzdravijim voćem na zemlji. One su prekrasan izvor prirodnih vlakana koji su organizmu neophodni za dobar rad crijeva. Prirodni šećer koji se nalazi u hurmama je savršena alternativa običnom šećeru. Lako se probavljaju i smanjuju osjećaj gladi.

Po svom sastavu hurme su prava prirodna multivitaminska tabela, koju mogu koristiti djeca i odrasli. Od anemije, preko visokog krvnog pritiska, holesterola, pa sve do raka.....gotovo da nema bolesti koja se ne može liječiti s hurmama.

Odličan izvor željeza

Anemični pacijenti trebali bi jesti što više hurmi, jer su one odličan izvor željeza. 100 gr hurmi sadrži oko 0,90 željeza, što je oko 11% preporučene dnevne vrijednosti. Željezo, kao dio hemoglobina unutar crvenih krvnih stanica, određuje nosivost kisika u krvi. Najviše potrebe za željezom imaju djeca u pubertetu i trudnice.


«Vitamini za oči»

S obzirom da sadrže lutein i zeaksantin hurme se nazivaju «vitaminima za oči». Lutein i zeaksantin su posebno važni za mrežicu i makulu oka, jer potpomažu ćelije epitela za dobar vid i mogu sprečiti oštećenje makule, koje se javlja u starosti. Zato ako želite sačuvati dobar vid trebate jesti što više hurmi.


Zaustavlja proljev

Hurme sadrže kalij, koji je koristan kod zaustavljanja proljeva. Osim toga hurme pomažu da se crijevna flora što brže obnovi. Redovnim uzimanjem hurmi olakšat ćete crijevima da stvore «prijateljske» bakterije.

Lijek za tvrdu stolicu
Isto kao što zaustavljaju probljev, hurme mogu pomoći da se hrana brže i lakše probavi iz organizma. Potrebno je uzeti nekoliko hurmi i navečer ih pokiseliti u čistu vodu. Tokom noći hurme će pustiti svoj sok, koji je izvrstan laksativ, što će stimulisati lijena crijeva. U SAD-u hurme se fabrički pakuju u male boce kao lijekovi i to se propisuju kao lijek za zatvor. 100 grama hurmi ( 10-21 hurmi) sadrzi 8,5 gr vlakana. WHO preporučuju unošenje velikih količina vlaknastih tvari, ne samo da bi se zaštitili od tvrde stolice već i zbog mnogih drugih koristi.


Olakšava porodjaj

Eksperiment koji su proveli na Univerzitetu za nauku i tehnologiju u Jordanu pokazali su da konzumiranje hurmi 4 sedmice prije porodjaja, može majkama olakšati porodjajne bolove i umanjiti krvarenje. Žene koje su prije porodjaja jele hurme, porodile su se lakše i brže, za razliku od onih žena koje nisu uzimale ovo voće. Osim toga, hurme su ženama pomogle da prebrode postoporodjajnu depresiju, te da proizvedu dovoljno mlijeka za bebu.

 


Reguliše tjelesnu težinu


Zbog visokog udjela hranjivih tvari, hurme kod čovjeka izazivaju osjećaj sitosti i olakšavaju gubitak težine. Ako na prazan stomak uzmete hurmu, ona će regulisati rad crijeva i organizmu dati potrebni šećer. Hurme nemaju holesterola, ali imaju dosta šećera, pa biste se od pretjeranog uzimanja hurmi mogli udebljati. Allah Uzviseni ne voli one koji pretjeruju pa je zabranio svaku pretjeranost.Sedam hurmi je preporucio Allahov poslanik Muhammed sallallahu alejhi we sellem,rekao je da je sedam hurmi ujutro zastita od dzina. Kilogram hurmi sadrži blizu 3.000 kalorija što predstavlja minimum dnevnih potreba čovjeka koji je aktivan cijeli dan.


Snižava holesterol

Hurme imaju sposobnost da smanje nivo LDL neželjenog holesterola u tijelu. Zato je ovo izvrsna hrana za ljude s visokim holesterolom, koji uzrokuje masne naslage u arterijama koje dovode do stvaranja krvnih ugrušaka i drugih srčanih bolesti.


Jačanje srca

Osobe za slabim srcem mogu koristiti ovo nevjerovatno voće. Tokom noći potopiti hurme sa sjemenkama u vodu. Ujutro ukloniti sjemenke iz hurmi, samljeti ih u blenderu zajedno s vodom u kojoj su tokom noći stajale. Ovaj lijek uzimati nekoliko puta dnevno kako bi se ojačalo srce.

 

Smanjuju krvni pritisak

Hurme su veoma pogodna hrana za ljude koji pate od visokog krvnog pritiska. One sadrže vrlo malo sodijuma, a bogate su potazijumom. Standardna porcija od pet ili šest hurmi daje oko 80 miligrama magnezija, esencijalni mineral koji doprinosi širenju krvnih žila. Istraživanja pokazuju da 370 miligrama magnezija dnevno može smanjiti krvni pritisak.


Štiti od moždanog udara

Jedna od ključnih prednosti hurmi je njihova sposobnost da reguliraju zdrav živčani sistem, zahvaljujući bogatom sadržaju kalija. Istraživanje su pokazala da veći unos kalija (oko 400 mg) može smanjiti rizik od moždanog udara za 40 posto.

Hrana za mozak

Hurme sadrže fosfor, a on igra važnu ulogu kao hrana za mozak. Iz tog razloga se hurme preporučuju u ishrani osoba koje se bave intelektualnim radom.

Energetski stimulans

Hurme su veliko energetsko pojačalo, jer sadrže prirodne šećere kao što su glukoza, saharoza i fruktoza. Maksimalan energetski učinak iz hurmi izvući ćete ako ih pomiješate s mlijekom. Ovaj hranjivi obrok ima vrlo malo kalorija, a dosta energetske vrijednosti.


Povećava seksualnu izdržljivost

Pregršt hurmi potopiti u kozije mlijeko i ostaviti da stoji tokom noći. Ujutro hurme izmiksati s mlijekom, dodati med i kardamu (vrsta začina) i piti. Ovaj sirup mogu piti osobe oba spola, jer on jača tijelo i povećava nivo energije.


Hrana za bebe

Šećer iz hurmi je vrsta šećera koja se najlakše otapa i probavlja, pa je on prikladan za novorođenčad, s tim da hurme treba da budu isitnjene ili namočene u vodi prije davanja djetetu kako bi ih ono lakše pojelo. Savremeni institut za hranu savjetuje da se djeci koja pate od prirodne nervoze ili hiperaktivnosti daju hurme.


Idealna hrana za postače
Zanimljivo je da čak i doktori savjetuju pacijentima koje se liječe postom da post prekidaju prirodnim šećerom iz voća i vodom. Pošto znamo da hurme sadrže veliki procenat šećera koji se lahko apsorbuje, onda nam je jasno da su hurme i voda najbolja hrana za postače.


Jača zubnu caklinu
Hurme sadrže fluor, koji je bitan mineral u borbi protiv karijesa, jer sprječava daljnje kvarenje zuba. Hurma se može dati maloj bebi kojoj rastu zubi da je siše. To će kod beba umanjiti bol u desnama.

Vjeruje se da hurme imaju učinkovito dejstvo u liječenju raka, za što je zaslužan element selen kojeg ima u hurmama. Hurme su dobre za liječenje jetre i čišćenje organizma od otrovnih tvari. Uzimanje soka od hurmi pomaže u liječenju grlobolje, različitih vrsta groznice i prehlade. Hurme su odličan lijek i protiv alkoholne omamljenosti. Sačuvajte vaše zdravlje uz pomoć hurmi!

BISMILLAH-LJEKOVITOST CRNOG CAJA






                              Čuvanje crnog čaja



Ukratko o crnom čaju

Crni čaj smatra se pravim čajem isto kao i zeleni jer potječe od iste biljke koja se zove Camellia sinensis. To ga čini izrazito poznatim i najviše se konzumira (čini 20% svi prodanih čajeva u Europi, a iako je zeleni čaj poznat po svojoj izrazitoj ljekovitosti crni čaj se prodaje 70% više od zelenog). Glavna razlika između svih svojstva (ljekovitosti, okusa, izgleda, boje napitka…) zelenog i crnog čaja jest postupak dobivanja crnog čaja. Kod zelenih čajeva najvažnije je spriječiti fermentaciju dok je kod crnog najvažnije postići fermentaciju. Dakle na zapadu sve fermentirane čajeve nazivamo crni čajevi, a u Kini crne čajeve nazivaju zbog okusa koji je izrazito gorak.

Ljekovita svojstva – crnog čaja

Iako svi smatraju da je zeleni čaj najljekovitiji i ima najviše dobrih učinka po zdravlje, crni čaj isto tako ima jako puno dokazanih ljekovitih svojstava.
  • istraživanja su dokazala da crni čaj smanjuje i znatno usporava razvoj raka. Ta svojstva ovaj napitak može zahvaliti bogatstvu antioksidansa,
  • dokazano dasmanjuje rizik raka želuca, pluća, jajnika, dojke,
  • pomaže kod bolestiželuca,
  • koristi se kod dijabetesa tipa 2,
  • izrazito dobar kod povraćanja,
  • poboljšava protok urina,
  • dokazano je da ispijanje crnog čaja smanjuje rizik od moždanog udara. Znanstvenici su proveli istraživanja na više od 500 ljudi i dokazali da flavonoidi u crnom čaju smanjuju proizvodnju štetnog kolesterola, a s time izrazito smanjuju opasnost od moždanog i srčanog udara,
  • pomaže kod proljeva,
  • poboljšava djelovanje krvnih žila,
  • koristi se kod glavobolje,
  • poboljšava mentalne sposobnosti, pamčenje, učenje,
  • pomaže kod bubrežnih kamenaca,
  • održava budnost,
  • pomaže kod mršavljenja kad se koristi s drugim proizvodima,
  • smanjuje simptome Parkisonove bolesti,
  • mnogi koriste crničaj koko bi se odviknuli od kave. Naime crni čaj sadrži najviše kofeina od svih čajeva (od 2 – 4%),
  • crni čaj zbog bogatstva antioksidansa, usporava starenje kože tako što pomaže kod sprečavanja smrti stanica kože,
  • pomaže kod borbi protiv slobodnih radikala,
  • posebnodobar kod uklanjanja stresa. Naime otkrivenoje da crni čaj smanjuje hormone koji uzrokuju stres.
Ovdje su najvažnija dokazana korisna svojstva crnog čaja, a crni čaj posjeduje i druga izrazito korisna svojstva.

Priprema – crnog čaja

  1. kuhajte vodu do vrenja,
  2. stavite 1 vrećicu u jednu šalicu. Ako se čaj ne nalazi u vrećicama onda stavite 2g ili 1 žlica po šalici,
  3. ulijte vodu u šalicu,
  4. ostavite šalicu oko 5 minuta (možete ostaviti 3 – 7 min ovisno o ukusu),
  5. prelijte čaj koristeči filter (što duđe listić čaja ostaju u vodi gorčina čaja je jača),
  6. nakon toga možete početi uživati u ispijanju ovog ukusnog, nadasve zdravog i vrlo svjetski poznatog napitka.
Ne morate piti samo vodu u toku dana da biste bili zdravi. Vodu možete da zamjenite i sa crnim čajem koji jednako zdravo djeluje na organizam kao i voda.



Crni čaj rehidrira organizam i sprječava pojavljivanje nekih vrsta teških bolesti. Crni čaj sadrži flavonid, a on je prisutan u listovima čaja. Dovoljno je da dnevno unesete u svoj organizam dvije do tri šoljice crnog čaja da biste smanjili rizik o bolesti, kao što su infarkt, rak,a dobar je i za obnavljanje zubne cakline, za sprječavanje pojavljivanja karijesa.
Crni čaj sadrži antioksidanse, pa samim tim ima i dvostruki učinak na naš organizam. Crni čaj se jedino ne preporučuje osobama koje pate od anemije, jer sprječava apsorpciju željeza u krvi. Ukoliko ste negdje čuli da crni čaj sadrži mnogo kofeina, više ne morate da brinete. Naučnici potvrđuju da crni čaj neće poremetiti našu hidro ravnotežu.
Crni čaj je također dobra zamjena za kafu. Preporučuje se piti kuhane čajeve, a ne one koji se mogu kupiti u flašicama, jer su oni puni šećera. Crni čaj se proizvodi fermentacijom lišća i ima najveću razinu kofeina i koristi se za temelj drugim čajevima. Crni čaj pomaže plućima pušača, ali i nepušača koji su izloženi dimu cigareta. Crni čaj pored svega navedenog smanjuje i rizik od moždanog udara.
Zato vam preporučujemo da pored dovoljne količine vode koju pijete dnevno unesete u svoj organizam i nekoliko šoljica čaja.
 

tisdag 13 augusti 2013

BISMILLAH-ALLAHOVE BLAGODATI U KAISIJI (MARELICI)







Svijet bez raka: vitamin b17
vitamin b17Rak je posljedica kroničnog poremećaja metabolizma koji nastaje ako u prehrani nedostaje jedan vitalni sastojak.
Polazeći od ove pretpostavke američki biokemičar Ernst. T. Krebs sredinom prošlog stoljeća izdvojio je kemijsku supstancu za koju se ispostavilo da može razoriti stanica raka.

Riječ je o vitaminu B17 (koji se također naziva amygdalin ili laetril).

Iako je Krebs kroz svoja istraživanja uspio dokazati učinkovitost laetrila, cijeli koncept liječenja raka uz pomoć nekakvog 'vitaminskog pripravka' izvrgnut je ruglu i proglašen pukom besmislicom.

Po uobičajenom obrascu, FDA je ubrzo pokrenula masovnu kampanju protiv tog jeftinog i lako dostupnog lijeka, temeljenu na tvrdnji da je vitamin B17 izuzetno opasan, jer sadrži cijanid.

Pritom su, nekako, zaboravili spomenuti da hrana koju svakodnevno konzumiramo, također sadrži brojne prirodne otrove, pa smo još uvijek živi i zdravi, zahvaljujući pukoj činjenici što su količine toksina koje unosimo u organizam, neškodljive za zdravlje.

Zabranama i zastrašivanju vezanim uz uporabu vitamina B17 i nije se za čuditi, uzme li se u obzir koliko ljudi dobro živi na temelju prihoda od proizvodnje i prodaje farmaceutskih lijekova za rak.

Srećom, među liječnicima je bilo dovoljno entuzijasta  koji su tijekom proteklih godina u praksi uspjeli potvrditi Krebsov koncept i tako izliječiti mnoge oboljele.

Između ostalog, zanimljivo je spomenuti da je na temelju više istraživanja ustanovljeno kako Eskimi, pripadnici plemena Hunza, kao i pripadnici ostalih izoliranih zajednica diljem svijeta, koji jedu hranu bogatu vitaminom B17, nikada ne obolijevaju od raka.


Što je vitamin B17


Vitamin B17 (laetril, amygdalin) je prirodni sastojak, koji se nalazi u mnogim namirnicama.

Amygdalin je prvi put otkriven 1830. u gorkom bademu. Ernst. T. Krebs, Jr. (1912 – 1996) je bio kemičar koji je prvi promovirao amygdalin kao lijek protiv raka početkom 1950 godine.

Vitamin B17 u većim količinama možete pronaći u...
  • divljim kupinama
  • trešnjama
  • ribizlu
  • košticama jabuke, kruške i šljive
  • košticama marelice, breskve i nektarine
  • bobu, mung dalu
  • gorkim bademima
  • indijskom oraščiću
  • australskom orahu (macadamia)

U nešto manjim količinama ima ga u...
  • ogrozdu
  • grožđicama
  • dudu
  • dunji
  • jagodi
  • malini
  • sjemenkama lana
  • prosu,  ječmu, heljdi
  • leći, crvenom grahu, mahunama

Ipak, najveća koncentracija vitamina B17 je u koštici marelice.


Kako vitamin B17 djeluje na stanice raka


Laetril se sastoji od 1 molekule benzaldehida, 1 molekule hidrocijanida i 2 molekule glukoze.

Benzaldehid i cijanid su otrovni elementi, ali u spoju vitamina B17 s molekulama glukoze su inertni i nemaju toksično djelovanje.

Da bi se cijanid i benzaldehid mogli osloboditi iz vitamina B17, potrebno je da dođu kontakt sa specifičnim enzimom beta-glukozidazom (betaglucosidase). Ovaj enzim je prisutan svugdje u ljudskom tijelu, ali najviše ga ima u stanicama raka (do 3000 puta više).

Princip djelovanja je jednostavan: stanice raka za svoj rast trebaju ogromne količine energije, odnosno glukoze.

Kad unosite vitamin B17, stanice raka apsorbiraju molekule glukoze iz vitamina B17, a s enzimom beta-glukozidazom 'otključavaju' benzaldehid i cijanid iz vitamina B17, uzrokujući vlastitu smrt.

Zahvaljujući velikoj koncentraciji enzima beta-glukozidaza vitamin B17 je izrazito smrtonosan za stanice raka, dok za ostale zdrave stanice nije toksičan.

Princip rada vitamina B17 podsjeća na trojanskog konja: stanice raka se polakome za glukozom, a kad je apsorbiraju bivaju terminirane.
 


Kako koristiti vitamin B17


Za preventivu, dovoljno je redovito jesti hranu bogatu vitaminom B17. Primjerice, pojedete li dnevno tri jabuke s košticama, opskrbit ćete organizam dovoljnom količinom B17 za dnevne potrebe.

Što se konzumiranja sjemenki marelica tiče, zdrav razum nalaže da ih se odjednom ne pojede više nego što bismo pojeli svježih marelica.

Dakle, kad pojedete marelicu, razbijete košticu pa sažvačite i bademastu jezgru. Općenito, preporučuje se konzumirati 5-7 sjemenki marelica na dan.

Oboljeli od raka tijekom dana bi trebali uzimati jednu do dvije sjemenke na sat, no najbolji rezultati postižu se konzumiranjem 3-5 sjemenki svakih sat vremena tijekom dana.

Ipak, to uvelike varira od osobe do osobe, ovisno o tjelesnoj težini. Kao smjernica, može se uzeti 1 sjemenka na svakih 4,5 kg. tjelesne težine.
Preporučuje se da ne uzimate više od 35 koštica marelice dnevno.

Kao preventiva laetril je pokazao stopostotnu učinkovitost, no što je s oboljelima? Mogu li se oni izliječiti uzimanjem vitamina B17?

Jest, mogu, pod uvjetom da njihovi vitalni organi dotad nisu nepopravljivo oštećeni prethodnim tretmanima, poput kemoterapije i zračenja.

Od Krebsova otkrića 1952 godine, do danas, bilježi se na tisuće izlječenja maligne bolesti u terminalnoj fazi, uz pomoć laetrila. Većina njih opisana je u 30-tak objavljenih radova s potpisom uglednih liječnika.

U terapijske svrhe laetril se može unijeti u organizam konzumiranjem sjemenki ili ulja marelice, ili u tabletama i injekcijama laetrila.

B 17 uistinu bismo mogli nazvati vitaminskom bombom koja ima sposobnost razoriti stanice raka, no ne smijemo ispustiti iz vida da terapija tim vitaminom sama po sebi neće izliječiti rak, iz jednostavnog razloga što je pojava te bolesti posljedica ukupnog poremećaja metabolizma.

U skladu s tim, pri liječenju raka nužno je cijeli metabolizam dovesti u red.

Treba pripomoći ukupnom metaboličkom terapijom koja se temelji na unosu enzima i cinka. Bez enzima i cinka, liječenje laetrilom neće biti uspješno. Usto, preporučuje se uzimanje magnezija, selena, mangana, te vitamina C, A, E, B6, B9 i B12.

Često nas zdravstvene probleme tjeraju u potragu za prirodnim rješenjima. I tako, na vlastito čuđenje, često otkrivamo da su najbolja rješenja u pravilu najjednostavnija.

Ako mislite da možete imati koristi od konzumiranja vitamina B17, pronaći ga možete u