BISMILLAH-LJEKOVITOST KUPUSA

                                 KISELI  KUPUS-HRANA ZA SNAZAN IMUNITET

Opis biljke: pod kupusom se podrazumijeva određena vrsta, većinom nazvana glavati kupus, koji je podijeljen u dvije podvrste i to: bijeli i crveni kupus. Kupus se razvio iz svog prvobitnog oblika, tj. divljeg kupusa (Brassica oleracea L.) koji raste na kamenitim obalama Evrope, od Sredozemne obale do Irske. Još u prethistorijskom dobu taj su divlji oblik upotrebljavali prastanovnici evropskog obalnog područja. Stalnom selekcijom u dugom vremenskom razdoblju nastala je iz tog divljeg kupusa današnja kulturna biljka. U starom Egiptu kupus nije bio poznat. Tek putem raznih grčkih naseobina u zapadnom Sredozemlju dospio je kupus u Grčku pa već Teolrast u 4. stoljeću pr. n. e. razlikuje 3 vrste kupusa. Dioskurid ocjenjuje kupus već sasvim po današnjem shvaćanju: "Da je kupus zdraviji ako se samo ugrije, nego kada se dugo kuha ili ga se dva puta kuha, dakle, ako ga se podgrijava." Još veći ugled uživao je kupus kod Rimljana koji su ga nazvali brassica. Već je Katon Stariji (oko 200. pr. n. e.) hvalio kupus "kao najbolje povrće", te daje čitav niz kuharskih i medicinskih uputa. Kao kiseli kupus u današnjem smislu i njegovo konzerviranje, nije bio poznat niti Grcima, niti Rimljanima. U germanske zemlje došao je kupus preko samostanskih vrtova. U početku je konzerviranje kupusa vršeno na rimski način, tj. glavice su se kupusa posipale solju, prelile octom i spremale u glinene posude, no taj se način konzerviranja nije mogao probiti. Radi toga je slavenski postupak pripremanja kiselog kupusa, kao što se to danas radi, našao opću primjenu.

Iz izlaganja Kolumele, jednog od najznačajnijih pisaca starog Rima, vidi se koliko je najraznovrsnijih jela već tada priređivano iz kupusa, a i on već nabraja 10 vrsta kupusa. Danas je poznato mnogo vrsta i podvrsta, što pokazuje, koliko su biljke sklone promjenama, da iz jedne male divlje biljke može nastati kulturna biljka iz čije skraćene stabljike izbijaju zaobljeni listovi, koji se zbijaju u čvrstu kuglastu glavu, tj. u glavicu kupusa.

Tako dugo dok su se Rimljani jednostavno hranili i dok su kupus i žitna kaša bili sastavni dio njihove jednostavne i zdrave hrane, bili su stoljećima sposoban, zdrav i jak narod. Povijesni razvitak donio je Rimljanima bogatstvo, a time i nezdrav udoban život. Rimski historičar i pisac Gaj Plinije Sekund, koji je umro 79. god. n. e. i koji je živio u tom nezdravom i rasipničkom vremenu, opominjao je već svoje sunarodnjake i kudio njihov nezdravi način života: "Umjesto da se zadovoljavamo jednostavnim načinom života naših predaka, koji su se prehranjivali kupusom iz vlastitih povrtnjaka, drži se danas mnogo pametnije, roniti u dubinu mora, izvlačiti iz njega kamenice i uvažati fazane iz Kolhide i biserke iz Sjeverne Afrike. U našem vremenu, kada je raskošni život došao do vrhunca, hoće se piti vino koje je sazrelo prije nego je uživalac rođen, a bogati hoće jesti bolje plodove nego siromašni. Plodovi zemlje se preziru, a bogati hoće imati bolji kruh nego priprost čovjek."

Ljekoviti dio biljke: to su tzv. glavice kupusa koje se spremaju s polja i povrtnjaka početkom jeseni. Pravilnim spremanjem kupus će pružiti sve do proljeća iduće godine vrijedno svježe povrće, a time i najvrednije biljne mineralne soli i vitamine.

Podrum za spremanje ne smije biti pretopao. Potpuno su neprikladni i ne mogu se preporučiti podrumi s centralnim loženjem ili podrumske prostorije s betonskim podom. Dobro prozračni, duboki kućni podrumi s dobro nabitim podom od ilovače, najprikladniji su ne samo za spremanje kupusa nego i za svako povrće, krumpir i voće. Samo u takvim podrumima drži se povrće i voće svježe do drugog proljeća i ostaje biološki punovrijedno. Preko ljeta se podrum vrlo temeljito očisti i prozrači kako bi u jesen mogao primiti nove zalihe za zimu.

Ljekovite i djelotvorne tvari: kupus sadrži ugljikohidrate, biljnu bjelančevinu i masti, smolu, ekstrakt koji sadrži gumu, u alkoholu rastvorljive tvari, važne elemente od kojih naročito kalij i kalijev nitrat, kalijev sulfat, željezo, magnezijev oksid, sumpor, nedovoljno istraženih vitamina te vitamina A i C.

Ljekovito djelovanje: kupus može na razne načine djelovati ljekovito:

1) svjeti listovi (bijelog) kupusa: čisti, zdravi i svježi listovi moraju se dobro očistiti od dijelova zemlje. Vanjski se listovi kupusa skinu, a upotrebljavaju se samo unutarnji, svježi listovi. Prije upotrebe jedan do dva svježa lista se isperu i stave između dva čista rupca da se lagano prosuše. Nakon toga se izrežu debela lisna rebra, a preostali se lisni dijelovi izvaljaju okruglom bocom da bi postali mekani. Više tako pripremljenih listova stave se na mjesta na tijelu koja se liječe i lagano učvrste povezom.

Kod čireva i rana koje teško zacjeljuju i koje se djelovanjem stavljenih listova kupusa sada otvaraju tako da ističe gnojni iscjedak, treba se pobrinuti za oblog koji dobro upija, no i taj se ne smije čvrsto povezati, jer inače nastaju jaki bolovi. Lisne obloge najbolje je stavljati ujutro i navečer. Kod svake promjene obloga kod rana ili čireva koji cure, potrebno je temeljito čišćenje rana razrijeđenim alkoholom. Vrlo je dobro čišćenje i mlačnim čajem od kamilice (br. 89). Upotrijebljeni listovi ne smiju se ponovno upotrebljavati, a najbolje ih je spaliti.

Kod čireva ili gnojnih teško zacjeljivih rana treba opisane lisne obloge obnavljati jednom do dva puta dnevno, a postupak provoditi do potpunog izlječenja. U početku liječenja izlučuje se više ili manje iz rane tekućina neugodna mirisa, crvenilo i oteklina se povlači, a bolno mjesto na tijelu dobiva ponovo svoj oblik i boju, a otvoreni čirevi i rane dobro zacjeljuju. Takvim postupkom liječe se i upalna mjesta izazvana crvenim vjetrom (erysipelas), a i kod gnojnih upala staničnog tkiva (flegmona) ili kod gangrenoznog crvenog vjetra kao i kod gangrena ili još težih rana i ozljeda utvrđeni su iznenađujući rezultati liječenja. Kod mjehurića i prišteva koji naginju da postanu čirevi, liječenje ovim postupkom većinom sprečava stvaranje čireva.

Vrlo dobri uspjesi postižu se takvim oblozima kod raznih osipa (egzantem), kod crljenice (rubeola), znojnog osipa (milijarija) te kod pojasastog osipa (herpes zoster).

Gotovo da se listovi bijelog kupusa mogu nazvati širokim prirodnim lijekom, a oni to u stvari i jesu, jer pokazuju dobre uspjehe u liječenju neuralgije lica i zuba, kod naglih glavobolja i kod reumatičnih bolova.

Crijevni katar (enteritis) povezan čak i s krvarenjima hemoroida liječi se oblozima svježih listova.

Boluje li se od astme ili bronhitisa s mnogo sluzi, treba ujutro i navečer stavljati na prsa i gornji dio trbuha oblog od otprilike četiri velika lista kupusa. Prije toga treba listove malo ugrijati u toploj vodi i između dva rupca lagano prosušiti. Lisni oblozi ublažuju jake bolove kod opekotina i pospješuju izlječenje.

Oni koji boluju od gihta, stavljaju takve obloge na bolna mjesta. Kod upale maternice (metritis) ili kod prekomjerno jakih mjesečnih krvarenja (menoragija) preporučuje se redovni oblozi u području trbuha i bubrega.

Kod gnojne upale prstiju (panaricij) u narodu nazvano "kukac" dolazi do brzog ozdravljenja ako se cijeli prst omota sa dva lista i ako se oblog obnavlja dva puta dnevno.

Kod krasta, mliječnih krastica dojenčadi, pa čak i kod raznih teško izlječivih oteklina može doći do izlječenja ovim oblozima.

Trajno izlječenje kod svih kožnih oboljenja može se postići samo tada, ako se uz tu kuru liječenja primjenjuje istodobno i unutarnje čišćenje, pa bezuslovno treba poduzeti istovremeno i kuru čišćenja krvi.

2) Unutarnja primjena svježeg soka od kupusa: svježe istiješteni sok pokazuje također jedinstvenu ljekovitost. Svježi sok, koji se dobiva tako da se kupus usitni i istiješti, ima doduše svojstven i pomalo neugodan okus, no oni koji boluju na želucu, rado će prihvatiti tu osebujnost, ako se zna, da je taj svježi sok u stanju liječiti čir na želucu (ulcus ventriculi) i čir na dvanaestercu (ulcus duodeni). Temeljita klinička istraživanja u Kaliforniji kao i neovisno o ovima izvršena istraživanja na Sveučilišnoj medicinskoj klinici u Bernu, dala su dokaze da se svježim sirovim sokom bijelog kupusa te bolesti mogu izliječiti bez operacije. Provedba tog prirodnog liječenja je jednostavna: uz dijetnu hranu (ništa pečenog, ništa prženog, bez svinjskog mesa i masti, umjetnog octa, s vrlo malo soli, bez mirodija, ništa alkohola, bez pušenja i dr.) dobiva bolesnik prema stanju bolesti dnevno do 1 litre svježeg istiještenog soka, kojega tokom dana pije u gutljajima. Nakon 3 do 4 tjedna točno pridržavane kure u pravilu će biti izliječen čir na dvanaestercu i čir na želucu. Kod velikih čireva ili kod već puknutog čira s krvarenjem, trajanje liječenja bit će nešto dulje. Čirevi na želucu reagiraju katkada nešto slabije pa u tom slučaju kura može trajati do 6 tjedana.

Vrlo dobri uspjesi liječenja utvrđeni su i kod upale debelog crijeva (ko-litis).

Još nikada nisu nastupile negativne posljedice ili kakva druga oštećenja. Vraćanje bolesti ne može se izbjeći, kao kod svake bolesti, pa u tom slučaju treba kuru sa sokom u skraćenom obliku nakon nekog vremena ponoviti, odnosno, treba s njom početi pravovremeno čim postaju vidljivi prvi znakovi vraćanja bolesti.

Kod pripreme soka ili kod kure sa sokom treba strogo paziti na slijedeće:

a) uvijek treba upotrijebiti samo svježe istiješteni sok. Sok nije podesan niti za spremanje niti za držanje u hladnjaku. Grijanjem soka ili pasteriziranjem gube se gotovo u cijelosti najdjelotvornije ljekovite supstance. Nastojanja da se istraže metode konzerviranja svježeg soka kod kojih se nebi gubile njegove biološke vrijednosti, nisu još pokazala pozitivnih rezultata i nisu još provedena do kraja;

b) usitnjavanje i tiještenje kupusa u kojem od sokovnika za povrće treba provesti s dodatkom vode;

c) sok se ne smije primijeniti kao isključiva hrana. Kure s hranom, kao i uzimanje soka, treba se bezuvjetno pridržavati. Kura traje najmanje 3 tjedna, u težim slučajevima do 6 tjedna i to neprekidno;

d) u slučaju da nastupi nadutost, uzima se ujutro na tašte te prije ručka i večere 1 mala šalica nezaslađenog biljnog čaja i to mješavinu jednakih dijelova kamilice (br. 89) i kima (br. 42) priređenog na uobičajeni način. Sok se u tom slučaju ne pije neposredno iza uzimanja čaja nego tek 1 sat nakon ručka.

Jedinstveni uspjeh liječenja tom kurom svježeg soka treba zahvaliti novo otkrivenom anti-ulcus-faktoru koji je u naročitoj mjeri sadržan u bijelom kupusu, a koji se vjerojatno nalazi i u kojoj drugoj biljci.

Nije isključeno da se ovdje radi o novom vitaminu, vitaminu U (izvedeno od ulcus) čije pomanjkanje u crijevima i u želucu pospješuje stvaranje čira i koji obilnim dovođenjem u obliku opisane kure sa svježim sokom ponovo oživljava izmjenu tvari u stanicama i nadasve povoljno djeluje. Sok od kupusa liječi! Mnogima izgleda to danas još previše jednostavno, no kako je rekao Paracelsus, veliki narodni liječnik.

"U jednostavnom leži sve!"

Spoznaja tog genijalnog čovjeka, temelj je moderne nauke o prirodnom liječenju.

3) Kupus kao svježe povrće i kao kiseli kupus: već kao svježe povrće kupus je prikladan u dijetnoj ishrani, jer on kod kronične začepljenosti povećava voluminoznost sadržaja crijeva, na taj se način formira klizna masa i olakšava pražnjenje crijeva. Listovi kupusa sadrže malo ugljikohidrata i radi toga su dozvoljeni u dijeti šećernih bolesnika. Kupus kod pripremanja upija mnogo masti pa je i hranjivo jelo. Mali sadržaj purinskih supstanci i obilje mineralnih soli u kupusu, čine ga prikladnom dijetnom hranom za one koji boluju od gihta.

Zahvaljujući konzerviranju, tj. kiseljenju, kupus je jedan od najvažnijih biljaka čija ljekovita snaga prelazi i gdjekoje druge ljekovite biljke. Ovo se mora naročito naglasiti, ako kupus i nije oficijalna biljka, da se njegovo opisivanje u knjizi o ljekovitom bilju nebi pogrešno ocijenilo. Da je kupus više nego samo "povrće" zahvaljuje se rezultatima istraživanja slavnih biologa i narodnih liječnika pa, iako danas još za kupus pridjevak "ljekovita biljka" zvuči neobično, mogla bi ova izlaganja pridonijeti da se kupusu kao ljekovitoj biljci daje ono mjesto koje mu pripada.

Konzerviranja kupusa u obliku kiseljenja kao kiselog zelja treba provesti vrlo pažljivo i točno. Za ispravno pripremljeni kiseli kupus moraju se u rezanom i zasoljenom kupusu razviti dva mikroorganizma i to bacili mliječne kiseline i kvasne gljivice. Ako se te dvije vrste ispravno razviju, tada one potiskuju gljivice plijesni i bakterije maslačne kiseline i one koje uzrokuju tzv. pljesnivu pjenu. Ti nepoželjni mikroorganizmi rastvaraju kiselo zelje i čine ga čak neprikladnim za jelo.

Te tako važne bakterije mliječno-kiselog vrenja stvaraju mliječnu kiselinu i acetilholin. Obje te tvari koje su kao najvrednije sadržane u kiselom kupusu, najuspješnije suzbijaju sve procese truljenja u crijevima, vrlo pospješuju stolicu i pridonose da se svi postojeći produkti truljenja u crijevima brzo iz njih izvode. Na taj način se i krv očuva od primanja u crijevima nastalih otrovnih tvari. Uživanje kiselog kupusa djeluje vrlo protuotrovno, odnosno čisti krv, što ima za daljnju posljedicu znatno smanjenje prijevremene starosti i naklonosti prema mnogim bolestima, a zaštitna snaga prema uzročnicima bolesti znatno raste. Djelovanje kupusa na čišćenje krvi uzrokuje normalizaciju odnosa krvnog pritiska te se bitno potiskuje ovapnjenje žila. Nije slučajno da se stari i pri tom još vrlo snažni ljudi susreću u onim područjima u kojima se mnogo jede kiseli kupus, kao npr. u Lici.

Kiseli kupus djeluje ljekovito kod takvih crijevnih oboljenja, gdje je dovoljno da se bakterijska flora uskladi, odnosno, normalizira. Kiseli kupus sadrži u sirovom stanju značajne količine vitamina C koji se u slabo kiseloj tekućini dobro drži. Radi toga kiseli kupus otklanja one pojave bolesti koje se svode na pomanjkanje vitamina C, pa radi toga pomanjkanja nastaje skorbut kod dojenčadi i odraslih. Ta bolest, popraćena krvarenjem kože i sluznice, može čak dovesti i do smrti. Koliko važnu ulogu igra ovdje kiseli kupus, vidi se iz jednog klasičnog slučaja u povijesti pomorstva. Dok je Portugalac Vasco da Gama na svojoj prvoj plovidbi oko Rta dobre nade 1498. g. izgubio radi jednostrane gotovo avitaminozne ishrane od 160 članova posade, 105 uslijed skorbuta, dotle engleski pomorac i istraživač James Cook na svojoj plovidbi oko svijeta 1775. g. nije radi skorbuta izgubio niti jednog čovjeka. To on zahvaljuje njemačkom prirodoslovcu Georgu Forsteru po čijem je savjetu na svoj dugi put uzeo 60 bačava kiselog kupusa. Već tada se jeo sirovi kiseli kupus, jer se opazilo da se kuhanjem gubi ljekovita vrijednost kiselog kupusa. Zatim je ljekovitost kupusa pala u zaborav. Moderna istraživanja o vitaminima vratila su tu staru spoznaju i ponovo utvrdila eminentnu važnost kiselog kupusa kao ljekovitog faktora. Upravo moderan čovjek treba ponovo uvrstiti kiseli kupus u svoju prehranu, jer svojom neprirodnom prehranom (konzerve, kemijski preparirane živežne namirnice, biološko gotovo bezvrijedno pecivo iz potpuno bijelog brašna i dr.), neprirodnim načinom života, porastom potrošnje nikotina i alkohola, vrši nerazborito iscrpljivanje svojeg organizma.

Primjena u pučkoj medicini: u pučkoj medicini sirovi kiseli kupus se daje rado protiv glista, a za suzbijanje početne tuberkuloze preporučuje se uzimanje soka od kiselog kupusa (rasol) pomiješanog s lanenim uljem (br. 84).

Zapamtite: kuhanjem se uništavaju bakterije mliječne kiseline i time dijelom razara ljekoviti acetilholin. Na žalost se tome premalo posvećuje pažnje, te se kiseli kupus dugo kuha. Kiseli kupus treba što više jesti sirov i piti sirov rasol. Ljekovito djelovanje kiselog kupusa bit će jače ako se prije glavnog obroka pojedu 2 do 3 jedaće žlice sirovog kiselog kupusa. Jednom tjedno treba kao doručak na tašte popiti u gutljajima 1 šalicu sirovog rasola, jer je to najvredniji, a uz to tako jeftin napitak, koristan za zdravlje. Što je čovjek stariji, to više treba u svoj jelovnik uključiti sirovi kiseli kupus i rasol. Slabokrvnoj djeci ili djeci zaostaloj u razvitku, i odraslim koji nakon duže bolesti trpe od tjelesne slabosti ne može se dovoljno preporučiti sirovi kiseli kupus. Ako već kiseli kupus mora bezuslovno doći na stol kuhan, može se kuhanom kiselom kupusu primješati četvrtina do trećina sirovog kiselog kupusa.

Ako kiseli kupus nije ugodna okusa i, ako ga netko ne voli uzimati, onda je tome razlog u pogrešnom pripremanju, jer bakterije maslačne kiseline, gljivice plijesni i tzv. pljesniva pjena čine da kiseli kupus postane bezvrijedan i neprikladan za ishranu.

Ako ste ovo poglavlje o ljekovitosti kupusa pažljivo pročitali, mogli ste uvidjeti koliko je ta biljka važna za zdravlje.

U daljnjem izlaganju o kupusu pisac u 14 točaka izlaže na koji se način vrši pripremanje kiselog kupusa te kako se uzgaja i kako se gnoji kupus kao povrtlarska kultura. Kako sadržaj takvog izlaganja prelazi okvire glavnog sadržaja ove knjige, u prijevodu je ispušten. U koliko čitaoca zanimaju i ta u knjizi ispuštena poglavlja o kupusu, može ih lako naći u bilo kojoj "kuharici" koja obrađuje pripremanje hrane ako se radi o pripremi kiselog kupusa, ili u povrtlarskoj literaturi, koja obrađuje uzgoj povrća. (prim. prev.)

Napomena: od mnogih vrsta kupusa i kelja treba neke najvažnije nabrojiti i to:

Brassica oleracea L. var. gemmifera — kelj pupčar
Brassica oleracea L. var. acephala fgg lisni ili bezglavi kelj

Obje vrste imaju grube stanične stijenke pa nisu preporučljive oboljelima od čireva ili katara sluznice na crijevima i želucu.

Nasuprot tome, te se vrste preporučuju kod kronične začepljenosti jer povećavaju voluminoznost sadržaja crijeva i olakšavaju bezbolno pražnjenje tvrde stolice. Te vrste imaju malu kaloričnost, no ipak dobro zasićuju. Vrijedne su kod kura za mršavljenje ako se pripremaju bez brašna i masti.

Brassica aleracea L. var. gongylodes — koleraba
Brassica oleracea L. var. sabauda — glavati kelj

Prikladni su za kure debljanja jer sadrže obilnije kalorija, naročito ako se u pripremi jela dodaje mast.

Stara poslovica kaže da tko drži do zdravlja jede kupus. Bogatstvo kalija, željeza, magnezija, sumpora i bakra, manjih količina natrija, te povoljan odnos kalcija i fosfora osigurava maksimalno iskorištavanje kalcija u organizmu. A kiseli kupus?

Kupus je jedna od rijetkih, ako ne i jedina, prirodna namirnica gdje je čovjek uspio poboljšati prirodu, tj. povećati nutritivna svojstva kroz proces kiseljenja. Naime, zelje kroz procese kiseljenja fermentacijom stvara izuzetno aktivan kobalamin (Vitamin B12), koji se inače nalazi isključivo u namirnicama životinjskog porijekla (npr. u pršutu). Iz tog razloga kiselo zelje je za vegane neizostavna prehrambena namirnica.

Sva višegodišnja istraživanja uvijek iznova potvrđuju da se kupus po sadržaju vitamina C može mirno mjeriti s limunom i narančom (u 100 g kupusa ima 50 mg vitamina C). Znamo da su i moreplovci u potpalublju obavezno prevozili drvene kace pune kiselog zelja, kako mornari ne bi oboljeli od nedostatka vitamina C – skorbuta!

Pored toga, kiselo zelje krije pravo blago piridoksina (vitamin B6), bez kojeg bjelančevine uopće ne bi mogle biti iskorištene.

Također, kiselo zelje je izvor niacina (vitamin B3), potrebnog za staničnu energiju, cjelokupni metabolizam, izmjenu tvari u mozgu, sadrži panotensku kiselinu (vitamin B5) potrebnu za staničnu energiju i zdravu boju kose.

Rasol

U nas je poznato da je rasol poznati napitak koji se udomaćio kao lijek za sve tegobe vezane uz probavni trakt te kao narodni lijek pri smanjenju oteklina na zglobovima!

Međutim, malo je poznato da je sok od sirovog kupusa bogat ne samo vitaminom C, već i ljekoviti napitak širokog spektra. Naime, eksperimentalno je dokazano da se sokom od svježeg kupusa uspješno liječi čir na želucu i upala debelog crijeva. Pretpostavka za takvo tumačenje je ljekovitost vitamina U koji se nalazi u svježem soku. Pomanjkanje tog vitamina u želucu i crijevima stvara preduvjete za razvoj čira. Sok od svježeg kupusa potiče izmjenu tvari u stanicama i povoljno djeluje na sluzokožu crijeva.

Također pomiješan sa sokom od mrkve i repe, odličan je napitak za osobe koje imaju pomanjkanje kalcija, ili kad se radi o lomovima kostiju. Također se preporuča ženama u srednjim godinama kako bi se zaustavio proces osteoporoze.

Ljekovita svojstva

Kiselo zelje, ne samo da ima izuzetna nutritivna već i ljekovita svojstva poput:

1) osvježava duh i djeluje na dobro raspoloženje, zahvaljujući boljem iskorištavanju bjelančevina;
2) organizam čini otpornim na stres;
3) aktivira izmjenu tvari u mozgu i živcima;
4) potiče izmjenu željeza u krvi;
5) pomaže stvaranju crvenih krvnih zrnaca;
6) stimulira rad stanica i djeluje pomlađujući;
7) pomaže kod izgradnje kostiju;
8) regulira i smanjuje količinu masnih tvari i kolesterola u krvi, a isto tako i potiče metabolizam masnih stanica;
9) jača imunitet i povećava snagu mišića;
10) doprinosi obnavljanju istrošenog vezivnog tkiva.

Važno napomenuti:

a) prilikom konzumiranja kiselog zelja izbjegavajte dodatne slane namirnice (osobito slana mesa i kobasice) jer je zelje vrlo bogato natrijem.
b) kiselo zelje nemojte namakati prije pripreme, jer na taj način gubi veliku količinu bioloških tvari, te ga nemojte kuhati više od 20-tak minuta jer će u protivnom kiselo zelje postati mekano i bez ikakvih hranjivih sastojaka.
c) najbolje je kiselo zelje jesti sirovo, kao salatu ili dodatak nekim jelima (npr. krumpiru, riži, žgancima, tijestu i sl.), a dodatkom poprženog sezama ili sjemenki suncokreta poboljšat ćemo i dobiti novi okus;
d) uz kiseli kupus mogu se dodavati i razni začini a najbolje se slažu: kim, vlasac, cimet, pimet, borovac (plod smreke) te lovor;
e) ukoliko je zelje prekiselo, dodajte sirovi krumpir koji će upiti višak kiselosti;

Interesantan je najjednostavniji recept tzv. ljekoviti recept tj. salata od 250 g kiselog zelja (svježeg), 1 jabuka, 2 velike žlice grožđica (ili brusnica), 1 žlica hladno prešanog ulja (maslinovog ili čak bučinog). Izuzetno nutritivno kvalitetna i ljekovita salata.
Zelje možemo kuhati, pripremati svježe, kiseliti, raditi salate, a najpoznatiji hrvatski recept su ipak sarme, zelje sa slaninom i suhim mesom, jota (kupus i grah), zelje sa flekicama, pita zeljanica...

U svojoj knjizi 'Prehrana 21. stoljeća' dr. Lejla Kažinić Kreho je o kiselom kupusu napisala da je prema svim istraživanjima, afrodizijak broj jedan. Njemački znanstvenici su nedavno otkrili da je svježi kiseli kupus najučinkovitija namirnica za poticanje libida, a još novije američko istraživanje pokazuje da je kiseli kupus vrlo djelotvoran protiv raka zbog visokog sadražaja fitokemijskih tvari.! 
Pored vitamina C, fosfora, kalcija, kalija, željeza, bakra, cinka, magnezija, sumpora, mliječne kiseline, karotena, te vitamina E, K i B grupe, kiseli kupus u sebi sadrži i vitamin U, koji je dobar za osobe koje pate od čira na želucu.
Svi prije nabrojani elementi sadržani su u kupusu (sirovom), dok se vitamin U može pronaći isključivo u kiselom kupusu.
I sirovi i kiseli kupus su dobri u borbi protiv avitaminoze, liječe sluznicu probavnih organa te štite od raka dojke.
Također, već smo spominjali da se svježi listovi kupusa koriste kao obloge. Listovi se operu, osuše te se sa njih ukloni zadebljanje, nakon čega se malo omekšaju i stavljaju na bolno mjesto. Listovi kupusa se učvrste zavojem, a oblozi su dobri kod bronhitisa i astme, apscesa, čireva, dermatoze, rana, opeklina, uboda od kukaca i modrica. Detaljnije o tome smo već pisali, pa pročitajte članak sa linka.
Svježi sok kupusa pomaže kod bronhitisa, u kombinaciji s medom, te kod bolesti crijeva, čira na želucu, probavnih poteškoća, kašlja, promuklosti, mamurluka, slabokrvnosti i tako dalje. Sok od kupusa djeluje samo ako je svjež, a dobijemo ga tako da očistimo 500 grama kupusa, naribamo ga te malo posolimo. Posoljen kupus, nakon što odstoji uzmemo i ocijedimo kroz dvostruku gazu i dodamo malo limunovog soka. Napitak uzimamo između obroka.
Kiseli kupus kuhanjem gubi svoja ljekovita svojstva. Najbolje ga je konzumirati ne kuhanog. Ljekovitost kiselog kupusa možete povećati ako prilikom kiseljenja dodate lišće vinove loze, kriške dunje i jabuka, kukuruz, kumin i komorač te na sve to i malo soli.

Sok od kupusa je lagano aromatična tekućina koja je u narodnoj medicini već jako dugo cijenjena kao univerzalni lijek. Evo zašto.
Kupus sadrži fitonutrijente koji štite tijelo od slobodnih radikala, uzročnika oštećenja na membranama naših stanica. Također, kupus sadrži enzime koji sudjeluju u detoksifikaciji tijela (zato se rasol preporučuje kod mamurluka). Kupus može smanjiti vjerojatnost pojavljivanja raka na plućima, u želucu, crijevu i prostati.
Kupus daje građevni materijal za mišiće, čisti krv i popravlja vid, čak može izliječiti i nagluhost. Kako vam ovo sve zvuči? Tu naime nije kraj. Kupus može pomoći kod glavobolje, astme, bronhitisa i problema s probavom. Uz kupus se može i mršavjeti, ali o mršavljenju nekom drugom prilikom.

Svježi ili kiseli kupus?

Rasol je sok od kiselog kupusa. Kada govorimo o soku od kupusa mislimo na onaj  svježeg kupusa, a kada govorimo o rasolu mislimo na kiseli kupus. Oba su vrlo ljekovita, rasol se obično preporučuje više kod mamurluka. Sezona kiselog kupusa pa tako i rasola je zimi.

Crveni ili zeleni kupus?

U raspravu oko toga koji ima bolji okus nećemo ulaziti međutim kad su nutritivna i ljekovita svojstva u pitanju crveni kupus pobjeđuje. Crveni ima više fitonutrijenata od zelenog, ima više vitamina C i to za, ne biste vjerovali, 7 puta. Crveni sadrži i Antocijanin koji mu daje crvenu boju. Antocijanin je antioksidans koji pomaže u zaštiti sivih moždanih stanica i u prevenciji od Alzheimerove bolesti.

Oba kupusa, i crveni i zeleni, su ljekovita. Ipak, kada birate prednost dajte crvenom.

Recept za pripremu svježeg kupusovog soka

Operite dobro glavicu kupusa. U mikser dodajte pola litre vode. Ubacite kupus i miksajte dok ne dobijete jednoliku smjesu. Kupus se može miješati i s drugim povrćem ako vam se okus samog kupusa ne sviđa.

Recept za juhu od rasola

Vrlo jednostavnu juhu možete napraviti ovako:

• Popržite brašno na ulju, kad porumeni skinite s vatre i dodajte mljevenu papriku i kupusov sok.
• Kada smjesa prokuha dodajte rezance ili knedle koje ste prethodno napravili.
• Začinite po želji s time da ne stavljate previše soli obzirom da je rasol slan sam po sebi.

Kupus salata recept

• Naribajte svježi kupus nekoliko sati prije posluživanja.
• Ribani kupus posolite i pustite da tako stoji kako bi omekšao u soli.
• Začinite s malo octa, maslinovim ili suncokretovim uljem.
• Dodajte papar i mljevenu crvenu papriku. Servirajte.

Rasol kao pomoć kod nagluhosti

Evo jednog narodnog recepta koji navodno liječi nagluhost.

• Navečer, prije spavanja, namočite vatu u rasol od kupusa.
• Tako namočenu, stavite vatu u uho.
• Spavajte s vatom i izvadite ju sutra ujutro.
• Nagluhost bi trebala nestati.

Bogatstvo kiselog kupusa

Kiseli kupus oduvijek je bio cijenjen, posebice kao lijek. Način njegove pripreme potječe od Slavena, a koristi se i dan danas.
Poznato je da je moreplovac James Cook svoju posadu hranio kiselim kupusom za prevenciju od opasnog skorbuta.
Sebastian Kneipp njime je liječio dijabetes, giht, opekline i upale.
Ljekovitost kiselog kupusa nadilazi ljekovitost mnogih poznatih biljaka.
Sto grama sirovog kiselog kupusa sadrži čak 20 mg vitamina C. Slijede vitamin A, folna kiselina, magnezij, željezo, fosfor, kalcij, kalij, natrij, balastne tvari i bjelančevine.
Odličan je izvor vitamina B12, zbog toga se posebno preporučuje vegetarijancima i veganima.
Crveni kupus je i do sedam puta ljekovitiji od bijelog, a njegova boja ukazuje da sadrži i ljekovite antocijanine.

Lijek za probavni sustav

Ono po čemu se kiseli kupus razlikuje od sirovog su probiotičke bakterije.
Kiseli kupus je izvorna fermentirana hrana prirodno bogata probiotičkim kulturama.
Zbog toga je kiseli kupus jako bitan u liječenju bolesti prouzrokovanih disbalansom crijevne flore, posebice nakon terapije antibioticima ili kemoterapije.
Blagotvorno djeluje na želudac i crijeva, na njihovu mikrofloru i na peristaltiku, čime pogoduje probavi.
Pomaže i u probavljanju masnih obroka, te ubrzava metabolizam što pospješuje izlučivanje štetnih tvari iz organizma te čisti i regenerira jetru.
Tako čisti krv, usporava starenje i jača otpornost organizma.

Zacjeljuje rane i opekline

Kiseli kupus pospješuje zarastanje rana, a djeluje i kod reume i upale vena.
Lokalno ga možete koristiti za ublažavanje svrbeža na koži uslijed različitih alergijskih upala, manjih opekotina i uboda insekata, posebno pčele ili ose.
Na zahvaćeno mjesto stavite oblog od lista kiselog zelja i omotajte ga zavojem ili gazom.
Imate li glavobolju, na čelo položite list kiselog kupusa i omotajte ga gazom.
Za podizanje raspoloženja te općenito dobro zdravlje, svaki dan pojedite dvije do tri žlice naribanog kiselog kupusa.
Ljudi koji konzumiraju puno kiselog kupusa jači su i otporniji na bolesti. Zbog toga se kiseli kupus posebno preporučuje starijim osobama, osobama s oslabljenim imunitetom i djeci.