BISMILLAH---ANTIBIOTICI ALLAHOVE APOTEKE

 

 

 

 

Prirodni antibiotici: prva pomoć protiv
infekcija

　






Antibiotici su vrlo učinkoviti, ali ne i bezazleni lijekovi. Zbog toga je protiv lakših bakterijskih, virusnih i gljivičnih infekcija bolje koristiti blaga antibiotska sredstva iz prirode.

Medicina danas raspolaže čitavim nizom antibiotika koji se već odavno ne smatraju čudesnim lijekovima. Osim što neki antibiotici na neke bakterije uopće ne djeluju, uslijed čestog korištenja neki uzročnici bolesti na njih su se već navikli i postali otporni. Zbog toga se antibiotici ponekad moraju prepisivati u većim dozama, a što ima štetne posljedice na naš organizam. Budući da antibiotici ne razlikuju uzročnike bolesti od korisnih bakterija, kao što su npr. neke bakterije u usnoj šupljini te crijevnoj i vaginalnoj flori, sve što izgleda kao bakterija antibiotici nemilosrdno uništavaju. Antibiotici tako opterećuju naše tijelo i oslabljuju ga, pa zato savjestan liječnik nikada neće prepisati antibiotik ako on zaista nije prijeko potreban ili samo ako nastupe bakterijske infekcije koje ništa drugo ne može ukloniti.
Protiv lakših bakterijskih infekcikcija te infekcija uzrokovanih virusima i gljivicama, kod odraslih kao i kod djece, postoji cijeli niz alternativnih, blagih sredstava, a mnoga od njih potječu iz svijeta biljaka. Prednost ovih prirodnih ljekovitih sredstava je u njihovoj potpunoj ljekovitoj primjeni. Jer, za razliku od sintetskih antibiotika, prirodni antibiotici ne suzbijaju samo zarazne klice već istovremeno jačaju obrambene snage organizma, pospješuju ozdravljenje i potiču stvaranje zdravog tkiva.



15 ekstra moći najjačeg prirodnog antibiotika
Najjači raspoloživi prirodni antibiotik koji uništava širok spektar mikroba, uključujući viruse, bakterije i gljivice ekstrakt je sjemenki grejpa poznat i kao citrofit. Upoznajte širok spektar djelovanja na zdravlje ovog čudotvorca među prirodnim lijekovima

Iz sjemenke i pulpe grejpa dobiva se citrofit, najjači raspoloživi antibiotik koji djeluje na jačanje imuniteta, a posebno je djelotvoran za liječenje bakterijskih i gljivičnih infekcija (Foto: Guliver)

U ovo vrijeme prehlada i gripe najčešće posežemo za prirodnim pripravcima koji garantiraju jačanje imuniteta. Svježe namirnice najveći su izvor potrebnih vitamina i minerala, no ipak jedno voće izdvaja se u borbi protiv velikog spektra bolesti.

　

Pravo blago grejpa krije se unutar njegovih sjemenki

Grejp je poznat kao antioksidans te po svom snažnom antibakterijskom djelovanju. Bogat je vitaminom C, sadrži vitamine A, B, D, E i K te kalcij, fosfor, magnezij, mangan, cink, bakar i željezo. No njegovo pravo blago krije se unutar sjemenki.

Iz sjemenke i pulpe grejpa dobiva se citrofit, najjači raspoloživi antibiotik koji djeluje na jačanje imuniteta. Zbog velikog broja polifenolnih spojeva, bioflavonoida (60-70 posto), ekstrakt sjemenke grejpa pokazuje nevjerojatna svojstva.

　

Blagodati sjemenki grejpa bili su poznati i prije 200 godina

Blagodati ekstrakta sjemenki grejpa:

- snižava razinu kolesterola u krvi
- idealan je u prevenciji gripe i prehlade
- djelotvoran je kod alergija
- liječi akutne i kronične upale
- pomaže kod liječenja gastrointestinalnih infekcija
- liječi bolesti uzrokovane parazitima
-idealan je za ispiranje usta, kod usnih ranica, zadaha, popucalih i suhih usnica
- djeluje protiv zubnog plaka i karijesa
- pomaže kod bolova u uhu i kroničnih upala uha
- izvrstan se pokazao u borbi protiv prhuti, svrbeža tjemena i nametnika u kosi
- iscjeljujuće djeluje kod malih rezova, ogrebotina, ranica, opekotina, osipa
- smiruje ubode i ugrize insekata
- pomaže kod čireva na nogama, bradavica i kožnih infekcija
- učinkovit je kod gljivičnih infekcija i vaginalnih parazita
- pomaže u borbi protiv slobodnih radikala, pomaže radu jetre i jačanju arterije

Sjemenke grejpa protiv crijevnih infekcija

Dezinficirajuća snaga koja se krije u sjemenkama grejpa otkrivena je tek nedavno. Sasvim slučajno je jedan američki liječnik zapazio antibiotska svojstva ovog agruma: primijetio je da se sjemenke grejpa, bačene na kompost, zapanjujuće dugo opiru truljenju. To je pobudilo njegovu znatiželju pa je sjemenke proučio u laboratoriju. Pritom je otkrio tako enormna antiseptička svojstva koja se obično nalaze samo u sintetskim antibioticima.
Ekstrakt iz sjemenki grejpa djeluje protiv 800 vrsta bakterija i oko 100 vrsta gljivica. Tinktura grejpa se danas može nabaviti u gotovo svakoj bolje opskrbljenoj biljnoj ljekarni, ali to čudesno sredstvo može se pripremiti i kod kuće. Zbog svoje koncentrirane snage, tinktura grejpa se ne smije nanositi izravno na kožu i sluznicu već se mora razrijediti s vodom. Razrijeđena se može koristiti za grgljanje protiv infekcija usne šupljine i ždrijela, protiv herpesa, vaginalnih infekcija i gljivičnih infekcija kože, a unutarnju primjenu ima kod bakterijskih infekcija crijeva.

　

Ekstrakt sjemenki grejpa

Za ovaj ekstrakt McKenna tvrdi da je najjači raspoloživi prirodni antibiotik koji uništava širok spektar mikroba, uključujući viruse, bakterije, gljivice i kvasce. Dobra je tvar i protiv parazita pa se preporučuje i onima s poremećenom crijevnom florom. Njegova je uporaba zapravo počela u poljoprivrednoj industriji, i to za zaustavljanje širenja plijesni na pohranjenim poljoprivrednim proizvodima. Zbog jakih antiseptičkih svojstava bio je i u uporabi u bolnicama za čišćenje kirurške opreme, a u bazenima se upotrebljavao umjesto klora. Ekstrakt nastaje mljevenjem sjemenki grejpa i dodavanjem alkohola. Drugi dan toj se mješavini dodaju glicerin i destilirana voda. Ekstrakt je prilično gorak, što mnogima smeta, no može se dodati u sok od naranče ili uzimati u obliku kapsula. McKenna ga preporučuje za sve vrste upala, površinske rane i kožne čireve te za ispiranje kod vaginalnih upala, ali i kao sprej za nos kod upala gornjih dišnih puteva. Pomaže kod prehlada i gripa, crijevnih infekcija i upala mokraćnih puteva. Uvijek ga treba uzeti razrijeđenog (u vodi ili soku) jer u suprotnom može naštetiti sluznici probavnih organa i koži. Uzimate li ga dugo, u prehranu treba uvrstiti probiotike kako bi nadomjestili dobre bakterije u crijevima koje će on također ukloniti.

　

　

Timijan protiv infekcija dišnih puteva

Infekcije dišnih puteva najčešće su posljedica prehlade, a najbolje sredstvo protiv infekcija su dezinficirajuća eterična ulja koja se zbog svoje hlapljivosti izvrsno rasprostrane po ustima, nosu i bronhijama. Prije svega, iznimno učinkoviti prirodni antibiotici su eterična ulja timol i geraniol koja su oba u visokom postotku sadržana u timijanu i majčinoj dušici, ali i tujon iz kadulje te u mažuranu, mravincu i čubru sadržani karvakrol. Antibakterijska moć ovog bilja najbolje se koristi putem toplih i blagotvornih čajeva. Tako je čaj od majčine dušice gotovo čudesno oružje protiv kašlja i bronhitisa.



　

Češnjak tjera klice

Odavna je poznata činjenica da je češnjak blagotvorni lijek za srce i krvožilni sustav. Ali ta mala lukovičasta glavica intenzivna mirisa može i mnogo više. Kao prirodni antibiotik i fungicid širokog spektra djelovanja, češnjak se već prije 4000 godina koristio kao lijek protiv većine bolesti. Danas se zna da je za antibakterijski i fungicidni učinak češnjaka prije svega zaslužan snažni sumporov spoj alicin. Čak razrijeđeni u omjeru 1:125 000, alicin koči rast mnogobrojnih vrsta bakterija. Nažalost, on je istovremeno i tvar koja češnjaku daje miris. Stoga se preporuča odgoditi sve službene sastanke dok se, primjerice, infekcija crijeva liječi češnjakom.
Alicin ne sadrži samo češnjak već i vlasac, medvjeđi luk i crveni luk. Posebno veliku količinu alicina sadrži prije svega crveni luk pa je topla voda u kojoj su odstajale ploške crvenog luka izvrsna vodica za grgljanje kod upale desni, grlobolje i upale ždrijela.

Češnjak je prirodni antibiotik s antivirnusnim i antifunginalnim svojstvima. Češnjak je odličan kao dodatak prehrani. Sadrži velike količine kalija i germanija, dva minerala koja su jako važni za zdravlje. Međutim, češnjak je najpoznatiji po velikim količinama sumpora koji uvelike ojačava imunitet i djeluje kao prirodni antibiotik. Stoga je krajnje vrijeme da, ukoliko već niste, započnete s grickanjem svježeg češnjaka ili ga barem koristite što više kao dodatak jelima. Vrlo je važno da što manje upotrebljavate češnjak u prahu jer on ne sadrži velik dio svojstava kojeg ima u svježem češnjaku

　

Hren protiv infekcija mokraćnog mjehura i mokraćnih kanala

Izvrsno sredstvo protiv upale mokraćnog mjehura i mokraćnih kanala je hren. Ta biljka ljuta okusa pripada porodici krstašica, a kao i svi njezini srodnici sadrži gorušičino ulje koje ima snažno dezinfekcijsko djelovanje. Zbog toga se protiv upale mjehura uzima smjesa hrena s medom, a još je učinkovitiji svježi čaj od hrena.
Antibakterijsko ulje gorušice sadrže rotkva i radić ali i grbica, dragušac i dragoljub. Najbolje ih je uzimati svježe, primjerice kao začin na kruhu s maslacem ili kao pikantni dodatak u zelenoj salati.

Zeleni čaj

Jedna od najaktivnijih supstanci zelenog čaja je polifenol epigallocatechin gallate, za kojeg istraživanja tvrde da odlično djeluje protiv raznih bakterija u ustima, a za najbolje rezultate nezaslađeni zeleni čaj treba malo promućkati u ustima. Zeleni čaj posjeduje razna učinkovita svojstva, a jedno od tih je i smanjenje viška masnoće u tijelu, stoga ga preporučaju kao dodatak dijetama.

Ekstrakt lista masline

Ekstrakt lista masline je, kao drugi prirodni antibiotici, odličan antivirusni lijek. Ovo je odličan izbor kada djelovanje pojedinih mikroba nije potpuno poznato. Istraživači su otkrili da ekstrakt lista masline ima snažno djelovanje na jako velik broj mikroba. Također su ustanovili kako ekstrakt lista masline ima mogućnost čišćenja organizma od slobodnih radikala, koji su ključni pri starenju i obolijevanju.

Ulje origana
Ulje origana je kralj prirodnih antibiotika. Mnogim istraživanjima se dokazala njegova učinkovitost, stoga je ovaj epitet potpuno zaslužen.

Kao i sve drugo, njegova učinkovitost može varirati. Postoje dvije vrste origana: Origanum majorana i Origanum vulgare. Majorana se koristi kao kuhinjski začin, dok je vulgare taj koji krije moćna ljekovita svojstva. Važno je da origano kojeg odaberete bude od provjerenog proizvođača.

Istraživanja su pokazala kako ulje origana uništava čak 96% svih pneumokoka, 92% svih neiseria, proteusa i stafilokoka. Pojedini oblici neiserie su odgovorni za bolesti poput gonoreje i meningitisa. Proteus je vrsta crijevne infekcije, dok je stafilokok krivac za mnoge vrste trovanja hranom. Ulje origana eliminira 83% streptokoka, te 78% enterokoka koji su odgovorni za bakterijsku upalu grla, reumatsku groznicu, toksični šok sindrom, ciste i infekcije rana.
 
 BRUSNICA sprečava mokraćne infekcije


Brusnica je prirodni antibiotik, jer sprečava prijanjanje bakterija za zidove sluznica u organizmu. Naročito je popularna za sprečavanje vraćanja infekcija u urinarnom traktu. Poznato je da antibiotici unište bakterije koje su prisutne u urinu, ali deo bakterija se "sakrije" u zidove mokraćne bešike i, po prestanku uzimanja antibiotika, nastave da se šire po urinarnom traktu. Koristi se kod urinarnih infekcija, a potvrđeno je njeno dejstvo protiv E.coli i drugih patogenih bakterija koje izazivaju infekcije u mokraćnim putevima. Zahvaljujući prisustvu bioflavonoida, sprečava i nastanak oboljenja desni, srca i krvnih sudova, ateroskleroze (suženja krvnih sudova), komplikacija dijabetesa. Zbog svog prijatnog kiselkastog ukusa koristi se i kao sok za osveženje ili za grickanje, a posebno se preporučuje osobama koje su izložene stresu ili imaju neko oboljenje srca i krvnih sudova.

 

Brusnica sadrži proantocijanidine koji „opkoljavaju" bakteriju E.coli i sprečavaju njeno nastanjivanje na zid mokraćne bešike i mokraćnih puteva. Deluje i na druge patogene urinarnog trakta (Staphylococcus aureus, Klebsiella pneumoniae, Pseudomonas aeruginosa, Proteus mirabilis). Ispitivanja se vrše na temu kolika količina antibakterijskih komponenti je potrebna da bude prisutna u urinu, da bi se ispoljilo dejstvo na bakterije.

Komponente ploda brusnice takođe sprečavaju prijanjanje Helicobacter pylori na zid želudačne sluznice. H. pylori je izazivač čira na želucu. Brusnica sadrži i moćne antioksidanse, koji štite ćelije organizma od oštećenja. Postoje i istraživanja o efektima brusnice na sprečavanje nastanka ćelija raka i njihovog širenja po organizmu, kod raka dojke i debelog creva.

Efikasnost brusnice u tretmanu urinarnih infekcija je potvrđena, a dokazano je da sprečava pričvršćivanje bakterija za zidove mokraćne bešike. Brusnica pokazuje antibakterijsko dejstvo protiv E.coli, Staphylococcus aureus, Klebsiella pneumoniae, Pseudomonas aeruginosa i Proteus mirabilis.

Koriste se plodovi (sveži ili osušeni), čaj, sok, sirup, koncentrat, capsule. Zbog veće količine vitamina C brusnica ima kiselkast ukus. Tečni oblici se koriste u zavisnosti od koncentracije, od nekoliko kašika (koncentrat) do nekoliko decilitara na dan (sok). Može se koristiti i preventivno, kod osoba koje su sklone ponovljenim urinarnim infekcijama.

Nisu zabeležena neželjena dejstva.

Nisu zabeležene interakcije sa lekovima

Kadulja i majčina dušica

Obje imaju jaka antiseptička svojstva i mogu se upotrebljavati za grgljanje kod grlobolja, uključujući i bakterijsku anginu. Oralno se mogu uzimati i za upale gornjih i donjih dišnih puteva, a kod kožnih upala primjenjuju se izvana. Kadulja se preporučuje kao tekućina za ispiranje upaljenih desni i upaljene sluznice usne šupljine, a pomaže i kod afti. Majčina dušica izvanredan je lijek protiv kašlja. Kod produktivnog kašlja potiče iskašljavanje, a suhi kašalj umiruje.

Timijan protiv infekcija dišnih puteva

Infekcije dišnih puteva najčešće su posljedica prehlade, a najbolje sredstvo protiv infekcija su dezinficirajuća eterična ulja koja se zbog svoje hlapljivosti izvrsno rasprostrane po ustima, nosu i bronhijama. Prije svega, iznimno učinkoviti prirodni antibiotici su eterična ulja timol i geraniol koja su oba u visokom postotku sadržana u timijanu i majčinoj dušici, ali i tujon iz kadulje te u mažuranu, mravincu i čubru sadržani karvakrol. Antibakterijska moć ovog bilja najbolje se koristi putem toplih i blagotvornih čajeva. Tako je čaj od majčine dušice gotovo čudesno oružje protiv kašlja i bronhitisa.

Ulje čajevca

Antibakterijsko djelovanje čajevca nadaleko je poznato, i to zahvaljujući aromaterapiji. Ova australska biljka djelotvorna je kod atletskog stopala, gljivične infekcije noktiju, herpesa, svih kožnih upala, uključujući akne, rane i opekline, impetigo te u liječenju tvrdih i bolnih čireva. Pokazala se dobrom i u uklanjanju prhuti. Za razliku od drugih prirodnih antibiotika, čajevac se nikada ne smije uzimati oralno jer može uzrokovati ozbiljne nuspojave, a kod primjene na koži treba ga razrijediti jer može izazvati alergijsku reakciju – kontaktni dermatitis. Za gljivične upale upotrebljavajte 10-postotnu otopinu barem mjesec dana, za bakterijske upale 5-postotnu do 10-postotnu, a za lice 5-postotnu otopinu. Nanosite je samo na zahvaćeno mjesto. Jedino se za nokte ulje čajevca može upotrijebiti bez razrjeđivanja. Budući da je riječ o vrlo popularnom pripravku, pazite da ne kupite sintetsku, već prirodnu vrstu ulja. Čajevac je danas sastojak mnogih proizvoda, od sapuna i šampona do pasti za zube.


Aloja i neven protiv kožnih infekcija
Kućna apoteka se ne može zamisliti bez mnogih prirodnih ljekovitih sredstava, a prije svega za lakše kožne tegobe kao što su upala kože, ekcemi, akne i potkožni čirevi. Među najdjelotvornija prirodna sredstva, a koja mnogi smatraju gotovo čudotvornim lijekom protiv raznih kožnih infekcija, spadaju aloja (Aloe barbadensis) i neven (Calendula officinalis).
Ljekovite tvari aloje nalaze se u njezinim listovima, u prozirnom želatinastom soku koji je poznat pod nazivom gel aloje. Gel aloje ne samo da suzbijaju rast bakterija, virusa i gljivica već stvara i zaštitni film na koži koji pospješuje obnovu oštećene kože. Primjena aloje je jednostavna: zeleni, vanjski sloj svježih, mesnatih listova se odstrani i prozirni gel se stavi kao oblog na oštećenu kožu. Gel se može čuvati u hladnjaku nekoliko dana, a tko ne želi uzgajati aloju na prozorskoj dasci može kupiti gotovi gel i kremu od aloje. Međutim, u takvim gotovim proizvodima aktivna tvar aloje zastupljena je u malim količinama.
Osim aloje, tvari snažnog antiseptičkog i antibakterijskog djelovanja sadrže i vrtni i divlji neven.
Najveća količina takvih tvari nalazi u laticama nevena pa se one najčešće koriste za pripremu ljekovitih pripravaka. Protiv kožnih infekcija najčešće se koristiti ulje ili tinktura od nevena, premda je tinktura mnogo djelotvornija kod većine kožnih infekcija.
Kao oblog ili kao kupka, protiv kožnih infekcija pomaže i čaj od kore hrasta. Hrast naime sadrži tanine koji suzbijaju rast bakterija tako što zgušnjavaju bjelančevine i bakterijama oduzimaju hranjivu podlogu. Blagotvorno djelovanje na kožu imaju i mnoga eterična ulja, a posebno eterično ulje lavande. Osim što dezinficira kožu i liječi bakterijske infekcije kože, ulje lavande pomaže i protiv gljivičnih infekcija. Pomoću kupki od lavande s nešto strpljenja mogu se ukloniti gljivice na nogama, a kupke pomažu i protiv gljivica u području spolnih organa. Budući da je eterično ulje lavande jako blago i podnošljivo za kožu, mogu ga koristiti i djeca.